Micro farming – optimalna produktivnost na malom prostoru Zašto riječ optimalna, a ne maksimalna? Iz razloga što maksimalno podrazumijeva eksploatiranje, dok optimalno podrazumijeva ono što je moguće u danim uvjetima. Jedan od glavnih problema na ovom dijelu nasada haskapa (i aronije) je nedostatak vode. U vrućim danima travnja doima se da već pritišće suša, krajolik ima drugačiju nijansu zelene. Inače ovo područje je iznimno bogato vodom. Mjesto je okruženo potocima. Voda izvire iz mnogih mjesta iz zemlje, treba ju samo zagrabiti. Sve je puno kvalitetne vode i voda bi trebala biti najmanji problem. No nismo u Austriji ili Švicarskoj, već u Lijepoj našoj koja grca u vlastitim problemima upravljanja. Nedostatak vodovoda, nespretan teren i administrativne prepreke onemogućavaju ljudima koji žive u Vukomeriću i okolnim mjestima dostupnost pitke vode dok na njoj spavaju. Zato je moraju tegliti do kuća ili čak platiti. Moguće je radi toga biti frustriran, pomisliti da smo u predindustrijskom dobu i osjećati se kao u nekoj trećoj, zabačenoj i zaboravljenoj zemlji. Haskap traži vodu u kritičnim trenucima i stanje još nije optimalno. Administrativna teritorijalnost Dok je tabla Zagreb svega par stotina metara udaljena te u Zagrebu voda šprica na sve strane a Sveta Jana je tu iza čoška,  Vukomerić je zaboravljen jer ovdje valjda ljudi glasaju za krive ljude. U takvim uvjetima uzgoj voća ili povrća je igranje lutrije. Oslanjamo se na neke druge faktore dok zanemarujemo glavni faktor – vodu. Tražimo mjesta gdje nešto može rasti “samo od sebe” odnosno plodnu zemlju tj. komadiće plodne zemlje i ono što je od toga ostalo. Tako se i ovaj micro nasad nalazi uz šumu, na padima gdje je zemlja dovoljno kvalitetna jer se s vrha nutrijenti i voda slijevaju prema mjestu gdje su posađene biljke. Uz neke dodatke, zemlja na ovom komadu postaje bolja iz godine u godinu jer se dodaje organska materija. Organska materija ima najbolje svojstvo akumulacije vode. Bez vode, rezultati su ipak suboptimalni ali to nije razlog za ići prema maksimumu. Dostupnost vode napravila bi stvar mnogo boljom, no to je stvar loše teritorijalne administracije. Protiv maksimalne produktivnosti Konvencionalni uzgoj, koji traži veliki input resursa, počevši od vode i nafte s visokim inputom mineralnih gnojiva i sredstava za zaštitu te pretjeranom melioracijom tla u kojem se želi postići maksimalna produktivnost je sve samo ne održiv i ne postiže najvišu kvalitetu. Kako je naše imanje većinom samoodrživo, ta vizija je živa i vrijedi princip da uberemo ono što je zemlja dala, uz našu intenzivnu njegu. Mnogo je razloga zašto maksimalna produktivnost ne valja i zašto je bolje ići u smjeru optimalne produktivnosti. Evo nekoliko razloga. Melioracija tla – ne nužno Prije svega pretjerana melioracija tla uništava mikoriznu mrežu gljiva koje žive ispod zemlje, a dokazano je da mikorizne mreže gljiva koje rade simbiozu s biljkama domaćinima mogu stvarati kilometarske mreže. Jednom kad se spoje s biljkom domaćinom, ostaju zauvijek i u mogućnosti su dovesti potrebnu vodu i nutrijente biljci i za uzvrat biljka gljivama šalje ugljikohidrate koje biljka stvara fotosintezom, a gljiva koristi za rast i život. Melioracija tla uništava tu finu mikoriznu mrežu te biljke stoga zahtjevaju više vode, nutrijenata i podložnije su stresu i bolestima. Naš kompletni nasad je mikoriziran i vidljivo je da se mikorizna mreža proširila čitavom površinom. To je moguće vidjeti kao mrežu koja se širi stjenkama tunela koje čine krtice duboko u zemlju. Mikorizne gljive omogućavaju biljkama da prežive i u najtežim uvjetima. Sprječavaju eroziju i dostavljaju nutrijente koji se ispiru duboko u zemlju. Organski uzgoj superiorniji konvencionalnom Brzo otpuštajuća gnojiva s visokim koncentracijama dušika, fosfora i kalija ne potiču mikrobiološku raznolikost u tlu. Dostavljaju biljkama osnovne nutrijente potrebne za rast, a potrebni mikronutrijenti su slabije dostupni biljkama. Tlo postaje osiromašeno bakterijama koje radi nedostatka organske materije izumiru i tlo prestaje biti plodno. Ti nutrijenti se ispiru duboko u tlo, gdje pogotovo agresivna fosforna gnojiva oštećuju mikorizne mreže gljiva. Visoke koncentracije fosfora u tlu isto tako smanjuju biološku raznolikost nativne/domaće vegetacije. Organska gnojiva, humus, kompost i malč obogaćuju tlo organskom tvari u kojoj se razvija bogat mikrobiološki život i oživljuje tlo. Za povećati plodnost najjednostavniji recept je dovesti veće količine sporo otpuštajućih organskih hranjiva i materijala nasuprot malim količinama brzo otpuštajućih mineralnih hranjiva. Plodno tlo bogato mikrobiološkim životom superiornije je od konvencionalnog uzgoja koje je fokusirano na maksimalan urod. Kontrola štete Haskap ima svoje prijatelje i neprijatelje. Dok bi najveći neprijatelji bili poljski miševi odnosno voluharice koje jedu korjenje biljaka i tako mogu ubiti grm u svega nekoliko sekundi, važno je na neki način zaštiti biljke od njih. Postoje mnogi načini za njihovu kontrolu bez korištenja štetnih supstanci ili lošeg postupanja prema njima – odnosno ubijanja. Jer svaka životinja ima svoju ulogu u prirodi, tako i voluharice imaju svoju ulogu jer se u njihovim gnijezdima naseljavaju bumbari koji oprašuju haskap. Jedan način na koji se mogu sprječiti najezde voluharica je napraviti adekvatno gnijezdo za sove. Ni u kojem slučaju ne koristiti otrove, jer npr. sove mogu pojesti otrovane glodavce i tako se napravi puno veća šteta. Uz voluharice, štetu čine i ptice koje obožavaju haskap stoga smo ove godine zaštitili nasad mrežama protiv ptica.Tek ćemo tek vidjeti kako to funkcionira. Mreža je nužna, a može se koristiti godinama. Osim životinja koje čine štetu, štetu može i napraviti presnažno sunčevo zračenje koje ove biljke koje potječu iz hladnih krajeva ne mogu tolerirati. Zasjenjivanje je jedan način kako smanjiti tu štetu. Obgrliti neizvjesnost Neizvjesnost je konstanta u bavljenju svim aktivnostima i temeljni zakon.  Sasvim je u redu biti u neizvjesnosti oko mnogih čimbenika. Neizvjesno je mnogo toga – prije svega – mijenjajuća klima, padaline, moguća šteta, varijabilnost kvalitete ploda, rodnost, profitabilnost, stanje ekonomije, force majeure… Bez obzira na neizvjesnost, zadržati smisao i viziju je ono što nadilazi sve ove čimbenike. Trajnije je makar se nalazi u apstraktnom svijetu ideja. S fokusom na stvaranje kvalitete s jedinstvenim i osobnim pristupom naposlijetku na sunce izlazi ta apstraktna vizija i ideja u stvarnom obliku.   TP