Haskap – cvjetanje u sezoni 2017 U trećem tjednu ožujka pojavili su se prvi cvjetovi haskapa ove sezone. Uz lijepo proljetno vrijeme, dosta vjetrovito, umjereno oblačno i suho krenula je vegetacija. Bumbari su aktivni i na prvim grmovima koji su procvjetali već je došlo do polinacije. Ovo su najnovije fotografije. TP
Prvi tjedan ožujka donosi novu nijansu zelene boje. Lijeska se već probudila i svojim resicama otpustila pelud, trava je postala mekša, pupoljci su gdje god se pogleda malo bolje. Još je ni vrit' ni mimo, čas snažan vjetar, čas kiša, čas oblaci, pa sunce, pa toplo pa hladno i u takvom prevrtljivom vremenu najbolje je niš' ne delati, najbolje je samo gledati. I pogledavši bolje, proljeće stiže i stvara kaos koji stvara novi red. Neobično je proljeće jer potrebno je probuditi tu zaspalu prirodu koja je usporena, zaboravljiva, snena. Iz tako dubokog sna potrebna je izrazita moć da nikne novi život u novoj sezoni. Osjeća se da sezona započinje, no kakva će biti ne možemo sa sigurnošću znati.
Oni su se oglasili i najavili proljeće. Šafrani, jaglaci, medvjeđi luk i jedan pospani vodenjak. Zadnji dan veljače. TP
Samoodrživa hiža Vlado Novije zdanje napravljeno od skandinavske jelovine, sa mini kupatilom, “open end” tušem i finskom saunom zamišljena je da bude mjesto za wellness, kuhanje i jednostavan život u skladu s prirodom. Ova hiža spojena je na javnu električnu mrežu sa solarnim grijačem za vodu i spremnikom visokog kapaciteta. Dnevni boravak za sunčanih dana daje osjećaj prozračnosti i slobode, a za vrijeme kiše i snijega osjećaj ugodne melankolije. Finska sauna je krojena po mjeri i postoji mjesta za dvoje ili troje. Iz saune se vrlo brzo može ući u tuš koji nema vrata i osvježiti se bilo zimi bilo ljeti. Sauna ima tri mjesta za boravak, mjesto za sjedenje i dva ležeća mjesta gdje je gornja klupa idealna za intenzivni ugođaj i visoku temperaturu koja potiče metabolizam i tijelo da diše, a donja klupa je za odmor pri ugodnoj temperaturi nakon hlađenja. U njoj je moguće pripremati hranu, živjeti, raditi, odmarati, promatrati šumu i osmatrati voćnjake. U ovoj hiži postoji visok strop koji daje osjećaj prostranosti unatoč maloj kvadraturi, ali bez obzira na to postoji mjesta za četiri do pet osoba što se tiče spavanja radi mini galerije. Kao i hiža Barbara, također i hiža Vlado treba još par sitnica za punu funkcionalnost, a i stiže proljeće i nova sezona pa će biti zauzete jedno vrijeme. Za sve upite budite slobodni javiti se jer ove hiže su da se u njima živi, radi, blaguje i odmara. Jer tak’ treba biti.
Što je sibirski limun? Sibirski limun je vrsta limuna divljaka otporna na hladnoće. Ima bodljikave grane, plodove nalik limunu s malo soka i puno koštica. Kora ploda je gorko-limunasto aromatična i koristi se kao začin. Sibirski limun se koristi u tradicionalnoj medicini i sadrži visoke koncentracije vitamina C. Sibirski limun, poznat i kao Citrus trifoliata, jedinstvena je biljka s oštrim bodljama i plodovima koji nalikuju limunu, ali nisu jestivi. Ovaj članak otkriva tajne sibirskog limuna, od njegovih neobičnih karakteristika do upotrebe u prehrani i medicini. Sibirski limun je izdržljiv limun koji podnosi oštre zime. Ima bodljikave grane i plodove nalik limunu s malo soka i puno koštica. Kora ploda je gorko-limunasto aromatična i koristi se kao začin. Sibirski limun se koristi u tradicionalnoj medicini za alergije, mršavljenje i probavne probleme. Sadrži visoke koncentracije vitamina C. Sibirski limun odnosno Citrus trifoliata ili Poncirus trifoliata pikavi je limun. Vrlo je neobičan jer ima izrazito oštre bodlje i biti blizu ovog limuna nije bez opasnosti! Ova vrsta limuna pokazuje svoje zube, a ima neobične plodove koji izgledaju poput limuna samo što zapravo – nisu jestivi. Izdržljivost i otpornost: Sibirski limun se ističe otpornošću na hladnoće, što ga čini idealnim za uzgoj u sjevernim krajevima. Njegove bodljikave grane štite plod od životinja, dok mu gorka kora daje jedinstvenu aromu. Plodovi s mnoštvom koštica: Za razliku od običnog limuna, plodovi sibirskog limuna imaju malo soka i puno koštica. Njihova kora bogata je vitaminima i mineralima, a koristi se kao začin u kulinarstvu. Ljekovita svojstva: U tradicionalnoj medicini sibirski limun se koristi za ublažavanje alergija, poticanje mršavljenja i rješavanje probavnih problema. Visoka koncentracija vitamina C u plodovima jača imunitet i štiti od bolesti. Upotreba u kulinarstvu: Gorka kora sibirskog limuna koristi se za aromatiziranje jela i pića. Može se koristiti u marinadama, umacima, džemima i čajevima. Uzgoj sibirskog limuna: Ova biljka je relativno jednostavna za uzgoj i ne zahtijeva puno brige. Uspijeva na sunčanim i djelomično zasjenjenim mjestima te dobro podnosi različite tipove tla. Na prvu se čini tako, da nisu jestivi, jer istražujući o ovoj biljci koja može izdržati oštre zime i svoje plodove zadržati na granama dok je vani hladno govori neku drugu priču. Ovi limuni koriste se kao začin, a njihova kora je izuzetno aromatična. U sebi imaju mnogo koštica i vrlo malo soka, ali njihova kora je gorko limunasto aromatična. Tako o ovom limunu piše online. U stvarnosti nisam imao prilike još isprobati ovakav limun radi toga što na našem imanju raste samo jedan mali limun koji tek treba odrasti u drvo. Listovi nisu kao u običnom limunu već su u parovima po tri lista stoga se koristi naziv Trifoliate što znači da ima tri lista. Ovaj neobičan limun može se koristiti kao podloga za cijepljenje raznih vrsta “pravih” limuna. Citrus Trifoliata je vrsta limuna divljaka koji se uspio popeti u sjeverne krajeve. Plodovi osim što se koriste kao začin u orijentalnoj medicini se dodatno koriste kao i ljekovito sredstvo protiv alergija, pomoć pri mršavljenju i protiv želučanih tegoba i antivirusno. Ovaj limun sadrži visoke koncentracije vitamina C. U Kini i Japanu naziva se još i gorki limun odnosno japanski gorki limun ili kineski gorki limun. Jer je neobičan, o njemu će ovdje sigurno biti još riječi.
Lavanda je svima dobro poznati cvijet. Eterično ulje lavande posebno je ulje koje ima moć da ublaži, umiri, opusti i podigne raspoloženje. Lavare je talijanska riječ za oprati s latinskim korijenom, a lavanda se izdašno koristi u mnogim sredstvima za pranje, od sapuna, šampona i ostale kozmetike radi svog ugodnog mirisa i radi umirujućeg djelovanja i još mnogih svojstava. Radi umirujućeg djelovanja lavanda je izvrsno eterično ulje za smirivanje napetosti. Neka znanstvena istraživanja upućuju na to da osim što je lavanda izvrsna za smirivanje napetosti radi anksiolitičkog učinka, također ima terapeutsku upotrebu za opuštanje, liječenje parazitskih infekcija, opeklina, ugriza insekata i grčeva. Istraživanja upućuju da eterično ulje lavande može imati učinka na liječenje nekoliko neuroloških poremećaja. Svojstva lavande su dakle da djeluje kao anksiolitik, stabilizira raspoloženje, ima sedativna, analgetska, antikonvulzivna i neuroprotektivna svojstva. Rod Lavandula izvorno raste u mediteranskom području i Južnoj Europi kao i u sjevernoj i istočnoj Africi i Srednjem Istoku pa do jugozapadne Azije i jugoistočne Indije. Ima preko 30 vrsta Lavandule i upola toliko podvrsti kao i stotine hibrida i odabranih kultivara. Može narasti u visinu do čak metar i dvadeset centimetara. Postoje četiri vrste lavande – Lavandula angustifolia, znana kao engleska lavanda i to je prava lavanda i dovoljno je znati da se najkvalitetnije eterično ulje dobiva upravo od ove vrste lavande. Ipak, također ima mnogo drugih vrsta lavande i ulja koja se dobivaju od ostalih vrsta imaju gotovo ista svojstva s manjim razlikama u kemijskom sastavu. Lavandu je izvrsno koristiti za početak u aromaterapiji. Jer je vrlo ugodna i blaga, svatko tko radi s lavandom ne može pogriješiti jer je lavanda vrlo dobra za holistički pristup za tjelesno i duhovno stanje zdravlja. Jer lavanda umiruje i pročišćuje um, vrlo ju je dobro koristiti u parnoj kupelji ili sauni. TP
Superbobica aronija Poznato je kako su nakon nuklearne katastrofe u Černobilu plodovi aronije korišteni za ublažavanje zdravstvenih tegoba ozračenih osoba. Zbog visokog stupnja otpornosti na mraz, izdrži zimu i do -47°C. Nije li to dovoljno super? Plodovi aronije su grozdovi koji imaju plodove s tamnim nijansama ljubičaste boje koje nakon što dozriju izgledaju crno. Okus aronije mnogima nije ugodan, jer ima snažan opor okus koji može biti kiseo, umjereno sladak ili gorak. Jer je aronija ljekovita superboba, valja ju koristiti za zdravstvene tegobe poput anemije, radioaktivne ozračenosti, uklanjanje teških metala iz tijela poput žive, olova ili kadmija iz bubrega i jetre. Aronija ima hepatoprotektivna svojstva. Snažno djeluje na jetru radi visoke koncentracije antioksidansa (antocijana i bioflavonoida). Jetra je glavni organ koji proizvodi najjači antioksidans glutation i ako je funkcija jetre oslabljena, aronija pomaže da se rad jetre normalizira i da se ponovo počne stvarati glutation uz pomoć aronije. No ukoliko se koriste supstance koje oštećuju jetru, aronija neće imati puni učinak. Aronija je voće koje ima gotovo najviše pigmenata koji snažno uklanjaju teške metale iz tijela, pogotovo bubrega i jetre. Jer je jetra glavi organ za detoksikaciju tijela od opasnih molekula, upotreba aronije za liječenje bolesti bubrega, jetre ili čak mozga je preporučljiva. Znanstvene studije potvrđuju da aronija i visoka koncentracija antocijana kao u obične borovnice pomaže pri pamćenju jer utječe na područje mozga koje se naziva hipokampus za koji se smatra da je mjesto za konsolidaciju sjećnja i pamćenja. Jer snažno djeluje radi svojih astrigentnih svojstva na čišćenje krvožilonog sustava, povećava razinu željeza u krvi, snižava razinu kolesterola, čisti bubrege i jetru; aroniju valja koristiti kao voće koje pomaže pri čišćenju tijela od otrova i za osnaživanje krvožilnog sustava. Jer uklanja plak iz žila one postaju elastičnije i tako se smanjuje rizik od problema s tim tjelesnim sustavom. Neke studije dale su rezultate da aronija ima specifično svojstvo koje ima antimutageno svojstvo, a također da direktno ubija mutirane stanice. Mehanizam na koji se tijelo rješava mutiranih stanica zove se apoptoza što je programirano uklanjanje stanica da same sebe uništavaju ukoliko su prepoznate da ne rade kako treba. Ukoliko se taj mehanizam pokvari, mogu nastati tumori. Aronija ima svojstvo da može direktno ubijati mutirane stanice i tako smanjiti šansu za dobivanje tumora. Što sadrži aronija? Sadrži visoku koncentraciju vitamina C i vitamina K koji je nužan zajedno s kalcijem za čvrstoću i zdravlje kostiju. Sadrži folat, oblik vitamina B i ostale oblike vitamina B, kalij, magnezij, kalcij, željezo i cink. Visoku koncentraciju mangana. Također vitamin A, beta karoten, lutein koji su važni za održavanje zdravlja očiju. Prema istraživanjima koje su proveli u Examine otkriveni su još dodatni sastojci u aroniji poput amigdalina koji se još naziva vitamin B17. Također različite vrste kiselina i kvercetin. Narod Hunza su svjetski fenomen jer su narod koji živi dugim životom. Poznati su po uzgoju marelica. Marelice u svojim košticama sadrže amigdalin i radi tog sastojka znanstvenici pretpostavljaju da im upravo amigdalin pomaže da ne oboljevaju od malignih bolesti. Uz to, prehrana im je većinom vegeterijanska uz visoku razinu fizičke aktivnosti na visokoj nadmorskoj visini. Stoga aronija je vrlo moćno voće koje može pomoći u održavanju dobrog zdravlja, liječiti i čistiti tijelo te ga dovesti u balans. Ne preporučuje se konzumacija velike količine aronije jer upravo radi amigdalina (koji je dobio naziv po gorkom bademu jer je u bademu otkriven) može doći do mučnine. Aroniju je najbolje koristiti u vrlo malim količinama povremeno ili za vrijeme trajanja liječenja u većim dozama. Travanj je mjesec u kojem aronija cvjeta, a kolovoz mjesec u kojem se aronija bere. Može se konzumirati najoptimalnije kao svježe ubrana, u obliku soka, čaja, sušenih plodova ili kao dodatak prehrani kao prah koji se može umiješati u jelo ili frape. TP
Vukomerić je selo koje je naseljeno još od kraja osamnaestog stoljeća. Selo je to mnogih šaputanja, priča, muke, komedije, tragedije, copranja, veselja, nade i radosti i radišnosti. Ono što je tamo u zraku priča svoju priču. Priča nije za svačije uši, jer to je priča vukova. Još strašnije od toga, to je kazna zadnjeg vuka. Lagano brdovita zona i početak Balkana, to su Vukomerićke gorice. Ako je rijeka Sava granica Balkana i Europe, onda su Vukomerićke gorice početak brdovitog Balkana. Može tako biti, a i ne mora. Jer granice su imaginarne i pogled seže do tamo gdje možemo vidjeti. Jer je područje bogato šumama, izvorima, riječicama i potocima, dubokim zdencima, brlozima i divljači ono je oduvijek bilo nezanimljivo osvajačima radi svog položaja. Nit’ sim’ nit’ tam’. Zemlja u Vukomerićkim goricama izrazito je plodna i sastoji se od nanosa zemlje koje je nastao isušivanjem Panonskog mora. Stoga je zemlja vrlo “mlada” nazovimo to tako. S pogledom na Petrovu goru i spomenik na Petrovoj gori koji kad mu se približi djeluje kao iz filma u kojem se love zombiji, tako i pogled na brežuljke koji pričaju svoje davne priče nije bio teritorij koji je bio zanimljiv osvajačima. Rijeka Kupa je blizu i ljeti ima kupača. Voda je topla i obično je bistra i plitka za dobre sezone. Vukomerić bio je doduše zanimljiv prolaznicima, poreznicima, feudalcima, vojnicima i popovima koji su od seljaka uzimali svoj dio. No kako god bili zastrašujući oni i kako god nemilosrdno oduzimali blaga, znali su seljaci sakriti svoja blaga. Tako postoji jedna priča u selu. Kad je gorjela Petrova gora i kad je moj djed gledao požar i pokolj na Petrovoj gori na kojoj zombiji i kosti šalju svoju jezivu priču oštrim, hladnim i mokrim crvenim vjetrovima koji šalju miris klanja, na izvidnici s koje se može vidjeti sve, gledali su kako gori gora. Moji djedovi gledali su te vatre. Jer su se vojnici vraćali putem kroz Vukomerić, seljani su saznali na vrijeme da vojnici dolaze. Kad su se vojnici vraćali s pohoda, bili su vrlo gladni i izmoreni. Dolazili su u svačiju kuću i željeli su sa sobom ponijeti čim više hrane. No dočulo se da oni dolaze. Tako su seljaci pripremili jedna zajednička kola, natovarili na njih brašna, ulja, šećera, suhog mesa, masti, vina i rakije tako da su se kola napunila. Uzeli su jednog vola koji je odvukao kola duboko u šumu, između dva mala brda. Kad su vojnici došli u selo, zavladao je strah i trepet. Tražili su da im daju svu hranu što imaju i da ih ugoste. Seljaci su ih ugostili, vojnici su se napili i najeli i rekli : hajde da vidimo što imate u svojim komarama! Naravno, pa kak’ ne, slobodno si pogledajte kaj imamo. I odveli su ih u komare koje su zjapile prazne. Tada su vojnici rekli – pa si ste stvarno siromasi, nemate ništa! Imamo tu malo vina, rakije i evo krumpira. Ako hoćete uzmite. I vojnici su uzeli zadnje što su seljaci imali. Dok su vojnici spavali u selu, seljani su bili s njima i bili u strahu. Ložili su vatru da im svima bude toplo, a vojnici su zaudarali po strahu i bijesu. Sljedeće jutro kad su vojnici otišli, seljani su ih ispratili drščući. Vojnici su rekli – treba nam hrane i pića za put. Ovo malo što imate, to uzimamo. Evo, ako ikad treba i ako se ikad vidimo, mi ćemo vam zapamtiti ovo. I tako su otišli. Kad su vojnici otišli, seljani su otišli u šumu, vratili kola i ponovo napunili svoje komare. Vojnici se više nisu vraćali u selo. No jednog dana, došli su popovi u selo bez najave sa svojim kolima i ministrantima. Seljani su ih ugostili rekao je pop – desetina ide nama. Djed ga je ispratio do komare koja je bila puna brašna, ulja, masti, suhog mesa, gorkog pelina, mente, luka i krumpira. Tako je pop sa svojima uzeo desetinu i stavio na kola. Bili vi meni živi i zdravi, evo vam blagoslov u kući ovoj. I bilo je mirno jedno vrijeme. Jednog dana, u selu su se pojavili lovci jer seljani su ostajali bez jaja, bez kokoši i bez par svinja. Pričalo se da je u par sela dalje da je vuk pojeo sve ovce. Lovci su došli u lov i tako su jednog dana upucali nekoliko lisica i jednog vuka. Donijeli su mrtvog vuka u selo i rekli, evo ovaj vuk je pojeo one ovce. Bio je to velik vuk, tako velikog vuka priča se još nisu vidjeli nikad. Zaudarao je po opasnosti, a imao je oštru dlaku i bio je sasvim siv. Oči su mu bile razgoračene, a usta i kljove velike poput prsta. Lovci nisu znali da je to bio zadnji vuk. Tog ljeta, u selu je bila jedna coprnica. Ona je farbala jaja i podmetala ih drugima u dvorišta. Smišljala je razne kletve i tako su se u selu jednog dana svi posvađali. Jedan mali dječak iz sela priča se našao je jedno jaje i zgazio ga, a bilo je obojano raznim bojama i stavljeno u pašinjak. Kad ga je zgazio, nešto je strašno zasmrdjelo i vidio je da je jaje pokvareni mućak i pobjegao je. Kad je omirisao taj miris u njega je priča se je ušao duh i on je postao čudan. Od onda priča se, u selu je ostalo svega par hiža i nitko više ni sa kim nije razgovarao jer je mali dječak počeo pričati čudne priče koje nitko nije razumio. Ponašao bi se čudno, režao bi na ljude i svađao se sa svima. Kad je dječak odrastao i otišao u šumu vidio je jednog dana velikog sivog vuka. Gledali su se tako jedno vrijeme i nisu se bojali. Pomislio je, vuk je došao natrag u selo i mogao je dobro njušiti i lutao je po brdima i opet će praviti probleme. Vuk je znao svaku jazbinu, ulovio bi svakog zeca, a bilo je obilje srna i srndaća. Taj vuk obilno je jeo i narastao je ogroman. On je imao divljači u izobilju, rupa i skloništa u izobilju. Jednog dana dječak je ponovo otišao u šumu u lov na vrganje. Tog dana ulovio je najveći vrganj ikad, imao je skoro dva kilograma. Kad ga je isčupao, osjetio je ponovo nekakav čudan miris koji je zaudarao. Bio je to miris nekakve opasnosti, miris onog vuka i miris jajeta. Kad se približio, vidio je ogromnog vuka, jako velikog trbuha, vuk je bio veći od njega, kako spava. Pobjegao je glavom bez obzira u strahu. Kad se vratio u selo i ispričao da je vidio vuka koji ima velik trbuh i da spava i da je ubrao vrganj od dva kilograma nitko mu nije vjerovao. On je nagovarao da idu s njim u šumu da im pokaže vuka i vrganj. I jedan njegov prijatelj iz sela odlučio je ići s njim u šumu. Kad su došli u šumu, vrganj je bio tamo, ali vuku nije bilo ni traga. Uzeli su vrganj i odnijeli u selo. Kad su vidjeli vrganj, svi su se začudili. Pitali su ih je li tamo bio i vuk. Oni su rekli, nismo ga vidjeli. Tog dana svi su napravili kajganu od jednog vrganja i cijelo selo je jelo tu kajganu. Kad su svi zaspali, mali dječak je razmišljao o velikom vuku, većem od njega. Pogledao je bolje kroz prozor i ponovo ga je vidio kako prolazi po njegovom dvorištu. Bio je to onaj isti veliki vuk okruglog trbuha, a s njim je bio još jedan vuk koji je izgledao još veći i jači i strašniji. Ali oni su produžili ni ne obraćajući pozornost na dječaka. Nikad se više nisu sreli. Sljedeći dan, nestalo je nekoliko kokoši ali priča se da je to jer ipak ima tamo još mnogo lisica. TP
Haskap je iznimno zdravo, ukusno i moćno voće. Ono će se uskoro pojaviti na tržištu i zasigurno će privući svačiju pažnju. Jer je haskap osvježenje sa sjevera koje pomaže u održavanju optimalnog zdravlja i ima snažni utjecaj na zdravstvenu dobrobit poželjno je da haskap bude desert za svakoga.
Hvala zimi i snijegu ,jer bez snijega, bez oštre zime, bez oštrih minusa, haskap nije u mogućnosti odmoriti kako treba. Snimljeno 20. siječnja 2017. haskapi izgledaju kompletno u hibernaciji. Početkom prosinca, neki od haskapa izbacili su pupove i počeli cvjetati. To je bio alarm i poprilično sam se zabrinuo da zima neće biti dovoljno oštra. Radi ekspozicije prema jugu i istoku grmovi haskapa postali su osjetljivi na dolazak toplog mediteranskog zraka. Krajem prosinca nastupila je prava zima i hibernacija. Haskap je zaspao dubokim snom. Snijeg koji pokriva haskape nježan je i poput finog praha. Jer je takav, ne oštećuje grmove i grane. Ukoliko je snijeg smrznut i vodenast, grane haskapa vrlo lako popucaju i naprave štetu. Inuiti bi ovakvu vrstu snijega vjerojatno nazvali “pukak” i opisuju ga da je rahle prirode poput soli i sitnog pijeska. Inuiti imaju 50 riječi za različite vrste snijega. Neki norveški narodi čak imaju 180 riječi za različite vrste snijega. Radi različitih otisaka životinja, bilo žečeva ili sobova, svaki snijeg ima svoju specifičnost i tako dobiva različita imena. Haskapi koji su snimljeni u svojoj su trećoj sezoni, oni su prvi koji su posađeni u 2014. godini. Od svih 16 različitih sorti koje su na ovom dijelu imanja najveći vigor u rastu pokazala je sorta Nimfa. Haskap – važnost sorata Najranija i također sorta koja pokazuje dobar vigor je Dimnoplodna. Sorta čije bobice najkasnije dozrijevaju je Duet, koji ima najdeblje grane i tanjurasti oblik rasta. Svaka sorta je specifična na svoj način i potrebno će biti još nekoliko sezona da se pokaže koja sorta daje optimalan urod. Ne pišem maksimalni, već optimalni urod jer stil uzgoja koji primjenjujem ne temelji se na dobivanjem maksimalnog uroda koji iscrpljuje, već optimalnog uroda koji u skladu s mogućnostima može uroditi najviše unutar okvira u kojem se uzgaja. Prošle sezone najviše uroda donijela je sorta Amfora, dok su ostali grmovi bili sramežljivi i urod nije bio ekstreman. Jer haskap raste i do sedamdeset godina, otkrivati će svoje čari u nadolazećim godinama i desetljećima. Preostaje samo da čekamo i da haskapi ispričaju svoju priču. Nadam se još mnogim dugim zimama i mnogim dobrim ljetima. TP
Luksuz za Strategiju
Nakon promišljanja, zaslužujete nagradu. Haskap Spirit: Grande Reserve je gorivo za najbolje ideje. Ne samo pijenje, već strateška investicija u inspiraciju.
HIBRIDNA RAZMIŠLJANJA
Kolumna koja Provocira. Bez Žvakanja Informacija. Svijet je kaotičan. Kolumna ga secira. Pročitajte najnovije hibridno razmišljanje.
DOM FILOZOFA
Vaša Taktika za Mir: Bijeg od Kaosa.
O meni

Tko sam ja?
Ja sam Tomislav el. tech. op. mag. nov. — osobni spoj analitičara, inženjera i pripovjedača.
Što radim?
Kreiram: Osmišljavam nove digitalne i stvarne projekte i proizvode.
Pišem: Dijelim uvide i duboke analize (filozofija, tech, život, muzika, kritika).
Ugošćujem: Volim upoznavati ljude i dijeliti toplinu doma.
Moj Recept za Sreću:
Analiza, inspiracija i dobri trenuci uz: dom, obitelj, vino, janjetinu i mirno "blejanje".









