Rad sa Zemljom Kad sam krenuo raditi sa Zemljom u početku znao sam jednu stvar – dolje je tvrdo, a gore je visoko. Znao sam da ću morati uklanjati korove, dodavati gnojiva i zalijevati. Mislih, to je dovoljno – nisam mogao biti više u krivu. Kako sam nastavljao raditi, dobio sam i žuljeve, prolio hektolitre znoja, znao bih dobiti i grčeve od premorenosti, ponekad opsovao, ponekad se poklonio Zemlji i biljkama i doživio sam taj trenutak. Pogledao sam gore visoko i shvatio da nemam pojma o Zemlji niti što to radim ovdje. Vjerovao sam da su uklanjanje korova i gnojenje najbitnije stvari, uz naravno, zalijevanje kao još bitniju stvar za proizvesti plodove. Kako zalijevanje nije bila opcija zbog infrastrukture i nedostatka kapitala, postalo mi je jasno da sam u slaboj situaciji. Hard work Mislio sam si – moram uklanjati sav taj korov koji prebrzo raste, baviti se gnojivima, znojiti se, dobiti sunčanicu, izgoriti nebrojeno puta, smrzavati se ponekad, biti tjeskoban oko ishoda ovog pothvata i na kraju osjećati se da me Zemlja totalno i ultimativno porazi svaki put kad se protiv nje idem boriti. Još  k tome biti u nedoumici  – je li netko uopće razumije što se radi u “back endu” čitavog ovog posla, smišljati kako prenijeti poruku, stvoriti novu stvar?  Tko više voli slušati teške i grube stvari, kao da toga nema dovoljno… Hard work, jer drugačije ne ide. Sve da bi, jel, biljke rasle i da bih dobio te plave bobice u slatkom svibnju. Zašto? Morao sam smisliti kako pobijediti sušu, da bih zaključio da mogu uzgojiti biljke koje će biti otporne na najekstremniju sušu. Morao sam skužiti da korovi rastu tamo gdje ima plodnosti te da se mogu kompostirati. Morao sam stvoriti svoj “zašto”. Zašto ja ovo sve radim i za koga i s kojom intencijom? Morao sam filtrirati, čistiti prvo svoje percepcije, destilirati svoje intencije i odučiti se od naučenog. No iz godine u godinu, možda instinktivno ili možda preko znanja koje je već u mojem DNK, eksperimentirao sam s mnogim vrstama organskih materijala da dobijem zemlju koja neće biti prepuna korova i da koristim gnojiva koja su organska i gledao kako biljke podnose sušu. I onda ove godine, tek nakon tri-četiri godine primijetio sam da sam dobio zemlju s kojom relativno dobro mogu raditi, da su biljke krenule u dobrom smjeru i primijetio sam promjene na zemlji i biljkama. Shvatio sam da gnojenje i borba s korovima nisu najvažnije stvari. Niti su korovi neprijatelji, niti je puno gnojenja dobra stvar unatoč tome što se radi o organskim gnojivima. Veći problem je dobar susjed koji šprica s tkoznačim svoje dvije jabuke u nekakvom svemirskom odjelu dok ja pokušavam dobiti kompletan ekološki proizvod. Erm, da. Njega tla U tim trenucima sam se pitao “zašto”? Zašto ja ovo radim? Nisam ni ja vidio točno što radim, no onda mi je u jednom razgovoru s prijateljem sinulo dok je spomenuo jednu riječ – terraforming. I onda mi je sinulo. Od samog početka radim pojam koji se spominje najviše u science fictionu – teraformiranje. Kako pretvoriti tvrdu ilovaču u bogato fungalno dominantno tlo koje je promijenilo strukturu i postalo pogodno za uzgoj bilo čega što mi padne na pamet? Kako sam uspio teraformrati tlo? U ovoj objavi zapisati ću svoja saznanja i napisati upute kako se brinuti o tlu i kako ga njegovati te što se pokazalo kao dobro. To je najmanje što mogu napraviti na svom djeliću zemlje, njegovati ju koliko god mogu. A ona meni za uzvrat pokazuje svoju ljepotu. I to je moj zašto. Dok se neki bore s prirodnim neprijateljima, ja ih smatram prijateljima, jer mi donose važne vijesti o tome što se zaista događa. Struktura zemlje Ilovasta tla su takozvana teška tla. Dobro zadržavaju vodu, ali potrebno je okopavanje i rahljenje da bi zemlja dobila više zraka i da bi se poboljšala struktura. Opet, ako zemlja puca, vlaga isto tako isparava ako se ne obrađuje, a puca jer nema dovoljno organske materije u sastavu. Nastaje novi problem, ako se tlo stalno kopa, ora i rahli oštećuje se mikoriza – mreža podzemnih gljiva, koje nestaju iz tla takvim postupcima, a koje drže zemlju kompaktnom i štite od erozije te akumuliraju vodu. Ilovasto tlo na kojem haskapi rastu u početku je bilo upravo takvo, teško, tvrdo s pojedinim mjestima gdje se našlo nešto pijeska ili slitine. Većim dijelom je ostalo teško i na tim “najtvrdoglavijim” mjestima biljke i dalje slabije rastu, ali na ostalim mjestima biljke rastu vrlo dobro. Na  većini mjesta dobio sam zemlju koja više nije kakva je bila prije tri ili četiri godine. Struktura se izmijenila, postala je rahlija, prozračnija i lakša za rad. Da bi se izmijenila struktura zemlje i razbila  težina ilovače najvažnija je jedna stvar – količina organske materije u tlu. Organska materija ponaša se poput spužve, upija vodu i dom je mikroorganizmima koji se hrane tom tvari i za uzvrat u zemlju ispuštaju ono što biljkama treba – nutrijente. Povisiti organsku tvar moguće je na nekoliko načina koje ću navesti nakon što napišem malo o terraformingu. Terraforming Wikipedija kaže: “Terraforming or terraformation (literally, “Earth-shaping”) of a planet, moon, or other body is the hypothetical process of deliberately modifying its atmosphere, temperature, surface topography or ecology to be similar to the environment of Earth to make it habitable by Earth-like life.” Ovdje se navodi da je terraforming “hipotetski” proces, naravno ako se radi o Marsu. S obzirom da Zemlja postaje sve manje nastanjiva s obzirom na zagađenje, eksploataciju, uništavanje raznih ekosustava i slično, stvarati povoljne ekološke uvjete vrsta je teraformacije. Teraformacija u mojem viđenju stvari otkad sam o tome počeo razmišljati je vraćanje Zemlji onoga što smo joj oduzeli i dovoditi je ponovo u balans da bude prikladno živjeti na njoj. Za uzvrat dobijemo novo znanje i njene darove. Vrsta je to komunikacije i učenja. Nekakva vrsta povratne sprege. Zemlja kaže – ja tebi dajem ovo jer ti meni daješ to. Zemlja kaže ja tebi to oduzimam jer ti meni to oduzimaš. A priroda kao cjelokupna cjelina je medij u kojem se ovaj proces odvija. Naravno, priroda i društvo, jer društvo je važno, a dobro društvo najvažnije. Terraforming da bi zaživio kao koncept koji bismo mogli raditi na npr. Marsu nužno je valjda, logično i jasno, naučiti kako raditi dok smo još tu. I dok još imamo priliku. I ostvariv je to koncept jedino ako je društvo dobro. Teraformacija u vlastitom dvorištu je fascinantan proces koji ukoliko naučiš kako raditi, Zemlja postaje poput slikarskog platna koje se za uzvrat smije zajedno s tobom. Sve u svemu, dobar osjećaj. Kako povisiti količinu organske tvari u zemlji? Kompost Najbrži način je dodati pravi kvalitetan domaći kompost. Kompost u vrlo brzom roku izmijeni strukturu tla i tlo postane rahlo nakon prve kiše. No problem s kompostom je što ga nikad nema dovoljno i nestaje vrlo brzo jer ga bakterije iz tla koriste za hranu. Stoga ako dodate malč od komposta, taj malč će potpuno nestati za nekoliko mjeseci, a zemlja će upiti tvari iz komposta i na tim mjestima će se poboljšati struktura. Tamo gdje se dodaje kompost, nastati će “otoci” dušika koji potiču rast sveg bilja koje se nalazi u blizini. Važno je da je kompost dobre zrelosti i da se dodaje u onom trenutku kad je biljkama najpotrebniji dušik, a to je prilikom početka vegetacije i plodonošenja. Kompost će u vrlo brzom roku stvoriti dušik, ali će se i brzo potrošiti. Zahvaljujući tome što je kompost živa tvar puna dobrih mikroorganizama, on biljkama za uzvrat daje mogućnost da iskoriste tu fascinantnu tvar zvanu kompost za rast i razvoj. Humus Drugi način je dodavanje humusa. Humus je ono što ostane kad gliste pojedu npr. kravlji izmet i ponovo to pokakaju. Humus je jednako dobar kao i kompost, no humus ne mijenja strukturu tla tako drastično kao kompost. Humus će naravno promijeniti strukturu tla, no humus sadrži veću koncentraciju nutrijenata i fitonutrijenana i jednako je tako najbolji način za bioremedijaciju tla. S druge strane, humus i kompost su idealan spoj pa dodavanje humusa i komposta je sretan spoj za poboljšati strukturu tla lagano ukopavajući u tlo. Kompost ima još jednu prednost, a to je da se može korisiti kao malč, dok je humus najbolji dok je ukopan u zemlju. Za uzgoj haskapa važno je povećati postotak humusa u tlu, idealno oko 10% i više. Nažalost naša tla imaju vrlo nizak udio humusa u tlu i generalno je taj postotak tek nekoliko posto, svega jedan ili dva posto. Za velike plantaže doduše to je teško za postići ukoliko zemlja na kojoj se uzgaja sama po sebi ne sadrži visok udio humusa jer je ekonomski izazovno radi visoke cijene humusa. Na manjim, mikro plantažama poput naše godišnje dodajemo humus koji se zadržava u zemlji duže nego kompost i tako se mijenja tlo u kojem rastu veselije i zdravije biljke s ukusnim plodovima. Ostali načini za poboljšati tlo Drvena sječka, odlično za zaustaviti rast korova i stvoriti uvjete za bolje, fungalno dominantnije tlo, ali drvena sječka ima jedan veliki nedostatak u početku. Da bi se drvena sječka raspala odnosno kompostirala i pretvorila u nešto što biljke mogu koristiti potrebno je mnogo dušika da se započne proces kompostiranja. Drvena sječka ima vrlo visok udio ugljika koji u procesu kompostiranja povlači za sobom dušik iz tla za razgradnju. Stoga ako dodajete drvenu sječku biljkama kao poboljšivač tla ili za zaustavljanje korova, imajte na umu da će u procesu razgradnje drvena sječka povući mnogo dušika iz tla koji je nužan za rast vaših biljaka. Najbolje je sječku dodavati nekoliko sezona prije nego što posadite biljke! Ispod sloja sječke primijetiti ćete da tlo postaje tamnije i da bolje zadržava vlagu, što je radi povećavanja udjela ugljika u tlu i takvo tlo je povoljno za razvoj gljiva koje mogu rasti na tim drvenim ostacima kao saprofiti. Koje gnojivo koristiti za poboljšati tlo? Vrste gnojiva – prednosti i nedostaci Ovdje govorim naravno, samo o organskim gnojivima i navesti ću iz svojeg iskustva dobre i loše strane pojedinih gnojiva. Peletirano dehidrirano gnojivo, kravlje ili konjsko – stallatico – pokazalo se kao dobro gnojivo jer je lako za rukovanje, nema u sebi sjemenke korova, lako se dozira, raspada se tijekom nekoliko mjeseci i potrebno ga je ukopati lagano u tlo. Nakon što se raspadne, ostaje razgrađena organska tvar u zemlji i poboljšava strukturu zemlje. Nedostatak ovog gnojiva je što je dehidrirano stoga mu je potrebno vrijeme i vlaga da se aktivira. Počinje djelovati za otprilike mjesec do dva ako ima dovoljno vlage i ostaje u tlu nekoliko mjeseci, a može i izdržati cijelu sezonu ponekad. Nije toliko bogato svim hranjivima kao svježe kravlje ili konjsko gnojivo, ali je vrlo praktično i efikasno. Ipak, treba pripaziti s količinom jer obično takvo gnojivo većinom ima ujednačen omjer makronutrijenata, a fosfor i kalij se mogu akumulirati u tlu te ako se pretjeruje to nije nužno dobra stvar. Najbolje gnojivo bilo bi ono koje ima visok udio dušika koji je voatilan, a manji omjer fosfora i kalija. Svježe stajsko gnojivo – kravlje – dodavanje svježeg kravljeg gnojiva ima svoje dobre strane, poput toga da djeluje vrlo brzo i da je bogato svim potrebnim tvarima za rast biljaka. No ja sam otkrio da ima i puno nedostataka, a neki od tih nedostataka su da nije lako za rukovati s kravljim gnojem, zatim da u sebi sadrži sjemenke raznih korova koje je kasnije nemoguće ukloniti, a također sadrži i soli koje mogu biti štetne za biljke pogotovo ako nije dovoljno zrelo. Unatoč tome što je ovo gnojivo najbolje za podizanje plodnosti tla, otkrio sam da ima nedostatke radi kojih više ne radim s ovakvom vrstom gnojiva. Ima nešto puno bolje od svježe kravlje kakice a to je: Humus odnosno lumbrihumus – savršeno gnojivo ako ga imate dovoljno. Humus je kao što sam već spomenuo, kakica od glista koje su papale kakicu od krava, konja, koza itd. Humus je melem za zemlju i biljke koje su nahranjene s humusom su zdrave i vesele. Ima savršen pH, omjer nutrijenata je savršen s nebrojeno mnogo ostalih fitonutrijenata. Mana ovog gnojiva je cijena koja se kreće za kvalitetan humus od 1 kunu i više po litri. Stoga je ovo idealno gnojivo, ali je i zato najskuplje. Humus ostaje dugo u zemlji i obožavaju ga gliste, koje će izlaziti na površinu i povlačiti sa sobom organsku tvar natrag u zemlju, stvarati će pravi raj za razne male životinje koje žive u zemlji i nastojati će održati visok udio humusa u tlu. S humusom nema greške. Kompost – kompost jednako tako može biti gnojivo za vaše biljke. Dobra strana komposta je da ukoliko ima dovoljno vlage djeluje savršeno za razvoj korjenskog sustava i biljke se u kompostu razvijaju savršeno. Mana komposta je da ukoliko nije dovoljno vlažan, prestaje aktivnost mikroorganizama, naglo mu se mijenja struktura i stoga je preporučljivo dodavati ga kao poboljšivač zemlje, a manje kao pravo gnojivo ili kao čisti supstrat. Ako nema dovoljno vode, kompost će otići spavati i biljke će radi toga imati problema. Kompost najdrastičnije mijenja strukturu tla i tlo gdje ima komposta postaje podatno, dom je mnogim insektima, čak i vodozemcima. Kompost mora biti dovoljno zreo i imati lijepu tamnosmeđu boju i zemljasti miris i može se ukopavati u tlo, dodavati kao malč ili dovoljno u manjim količinama za potaknuti mikrobiološki život na površini zemlje. Guano – guano je najintenzivnije organsko gnojivo koje možete pronaći. Većinom je guano gnojivo bogato fosforom i stoga je to mana ovog gnojiva pri uzgoju haskapa. Fosfor šteti mikoriznim mrežama gljiva, jer ako ima previše fosfora, biljke će razvijati korjenski sustav prateći fosfor, a neće se udružiti s mikoriznim gljivama koje jednako tako mogu biljkama poslati fosfor iz korjenu nedostupnih mjesta. Guano je idealno gnojivo za povrće i kulture koje vole tla u kojima dominiraju bakterije. Za korisiti guano u uzgoju haskapa potreban je veliki oprez pogotovo ako ima visok udio fosfora. Jedino guano koji ima visok udio dušika, u vrlo malim količinama, može biti dobar za uzgoj haskapa, no cjenovno je ekonomski neisplativo jer samo jedan kilogram takvog guana (od pingvina, koji je onaj s najmanje fosfora) košta nekih četrdeset kuna. Guano je nekoć čak bio i valuta plaćanja. Manje je više Kod dodavanja gnojiva, ukoliko je zemlja sama po sebi dovoljno dobra za uzgoj neke kulture, bio to haskap ili rajčica, da je manje – više. Najvažnije je dobiti dobru strukturu tla na prvom mjestu koja odgovara kulturi, zatim omogućiti životu u zemlji da bude aktivan i održavati zemlju zdravom. To znači da ukoliko pokušavamo dobiti fungalno tlo, da ne uništavamo mikoriznu mrežu oranjem ili kopanjem, rahljenjem. Drugo pravilo je da hranimo zemlju i dajemo zemlji što joj je potrebno, a ne hranimo biljke. Cilj prihrane je aktivirati zemlju i život mikroorganizama, a to uključuje bakterije, gljive, nematode, insekte i ostale vrste života da živnu kako bi imali zdrave biljke. Dodavanje organskih gnojiva je aktiviranje procesa mikrobiološkog života zemlje. Gnojenje ne bi trebao biti proces dodavanja osnovnih makronutrijenata, već holistički proces u kojem stvaramo idealne uvjete za rast biljke. Ok, rekao sam to – holistički proces! ? Kad kažem manje je više – naravno da želimo manje korova, no ako ne raste korov, neće rasti niti ništa drugo. Čim više korova – tim više komposta! Haskap i gljive Haskap obožava fungalno tlo bogato organskom tvari. Znat ćete da je vaše tlo fungalno ako na njemu rastu gljive! Pogledajte u videu kako izgleda fungalno tlo. Da bi se dobilo ovakvo tlo potrebno je bilo dodati mikorizne gljive te živi micelij gljiva uz balansiranje pH vapnencom na 6.5 bez uznemiravanja površine tla. Nakon dvije do tri sezone tlo će nastaniti gljive! Što mislite koje su ovo gljive? Čitamo se! ? TP