Japanski naziv za bijeg od svega sofisticiranog Odlazak u šumu može se smatrati primarnom potrebom, kako bi se osoba oslobodila umjetnog svijeta i povezala s prirodom. Kako bi se potvrdila ova tvrdnja, citiramo riječi filozofa poput Epikteta ili Seneka, koji su rekli: “onaj koji ne živi s prirodom je degenerik”. To ne znači da se osoba koja ne dolazi u doticaj s prirodom smatra degenerikom na pogrdan način. Međutim, to sugerira da osobe koje nemaju doticaj s prirodom postupno propadaju i degeneriraju u umjetni svijet, gdje ne mogu pronaći nešto stvarno ili osjetiti život u potpunosti. Život u četiri zida ograničava osobu i sprječava ju u razvijanju osjećaja pripadnosti prirodi, stoga je važno ponekad jednostavno otići duboko u šumu i razviti taj osjećaj. Šume su mjesta s najviše života i esencijalne za planet. Također, boravak u šumi pozitivno utječe na ljudsko zdravlje. Primjerice, Japanci prakticiraju “šumsku kupku” poznatu i kao Shinrin-yoku kako bi pobjegli od napornog civiliziranog života i osjetili pripadnost prirodi. Ponekad se u novijim terapijama pojavljuje pojam dendroterapija, koja se temelji na terapiji koju pruža drveće. Doktori preporučuju da se osobe koje se bore s nekim simptomima, poput stresa, tjeskobe ili depresije, posvete boravku u prirodi, posebice u šumi. Drveće i šuma doista imaju moć koja može biti korisna za ljude. Hodajući kroz šumu, moguće je vidjeti životinje, doživjeti kontraste i udisati svjež zrak. Šuma može biti lijek i terapija za one koji ponekad osjećaju previše zatvorenosti u četiri zida. Stoga, odlazak u šumu može biti najbolji način da se osjeti pripadnost prirodi. Ako tražite knjigu koja će vas inspirirati da provedete vrijeme u šumi, preporučujemo čitanje Waldena. Ovo remek-djelo napisao je Henry David Thoreau, naturalist i transcendentalist, koji je proveo dvije i pol godine u šumi i napisao neke od najljepših rečenica koje su ikad napisane. Način na koji Thoreau prezentira povezanost sa šumom je najljepša pisana umjetnost koju možete pročitati, stoga preporučamo svima da pročitate ovo djelo. Dendroterapija Ponekad u novijim terapijama pojavljuje se pojam dendroterapija. Radi se o terapiji koju pruža drveće. Doktori će nekad nekome reći – idite u šumu i provedite tamo koji sat svaki dan i vaši simptomi će se smiriti ili nestati. Drveće i šuma doista imaju moć. Ponekad gledajući stara drveća poput višestoljetnih hrastova oko njih se osjeća nešto drevno, kao da se drveća sjećaju svega. Vremena, događaja, oko njih se stvara poseban mini ekosustav i posebna energija. Hodajući šumom moguće je vidjeti životinje, kontrast, svjež zrak, kretati se, biti u šumi je dobro i može biti lijek i terapija za one koji ponekad osjećaju previše zatvorenosti u četiri zida. Walden – Henry David Thoreau Preporuka za ljeto – pročitajte Walden. Remek djelo čovjeka koji bi se mogao okarakterizirati kao naturalist i transcendentalist. Zajedno s Ralphom Waldom Emersonom bili su dio Američke renesanse poezije, dok je još postojalo ropstvo, zlatna groznica i Tesla još nije upalio svjetla svijeta. Stvari su još bile surovije, prirodnije i Amerika se počela razvijati. No ono što me oduševljava u Waldenu je što je to priča o šumi gdje je Thoreau proveo dvije i pol godine. I napisao neke od najljepših rečenica koje sam pročitao. Prema nekim pričama, on je dnevno nekoliko sati provodio u šumi. I način na koji prezentira povezanost sa šumom je najljepša pisana umjetnost koju sam srećom otkrio stoga preporučam svakome da pročitaju Thoreaua i Emersona i ideje koje su promovirali.  Što turizam ima sa šumom? Veliki potencijal! Više od pola teritorija Republike Hrvatske pokriveno je šumama. Imamo veliko bogatstvo i fascinantne šume. Bile to šume turopoljskog kralja hrasta, bukve i graba ili šume gorskog kotara pune smreke, bora, bukve ili pak Papuk, ili Sljeme, šume su svugdje oko nas. Veliki potencijal je u tome što je lako otići u šumu s turistima i promovirati to kao “forest bath”. Pokazati vrijednost šumskih ekosustava, upoznati ih s vrstama šuma i razvijati “mindful” travel i tako očuvati prirodu i provesti aktivni odmor u prekrasnim šumama koje imamo u Hrvatskoj. Boravak u šumi nije samo koristan za naše mentalno i fizičko zdravlje, već je i odlična ideja za turistički odmor. Šume nude mnoštvo aktivnosti koje će zanimati posjetitelje, poput planinarenja, trčanja, vožnje biciklom i kampiranja. Jedna od popularnih aktivnosti u šumi je šetnja ili planinarenje. Šume su pune prekrasnih staza koje će vas provesti kroz različite krajolike i razne vrste drveća. Uz to, mnoge šume nude i mogućnosti za promatranje divljih životinja, kao što su jelene, ptice i divlje svinje. Za one koji vole više adrenalina, šume nude i izazovne staze za penjanje i planinarenje. Kampiranje u šumi je također izvrsna opcija za turiste. Mnoge šume imaju kampove sa svim potrebnim sadržajima, kao što su voda i električna energija. Kampiranje u šumi je idealno za one koji žele pobjeći od gradske gužve i opustiti se u prirodi. U večernjim satima možete zapaliti vatru i uživati ​​u zvjezdanim noćima, a ujutro se probuditi uz pjev ptica i miris svježeg zraka. Još jedna popularna aktivnost u šumi je biciklizam. Mnoge šume imaju specijalno označene staze za bicikliste koje su različitih duljina i razina težine. Biciklizam u šumi je sjajan način za istraživanje prirode i uživanje u prekrasnom krajoliku. Također, mnoge šume nude i razne druge aktivnosti, poput vožnje kajakom, ribolova, jahanja konja i još mnogo toga. Neovisno o vašim interesima, u šumi ćete pronaći nešto za sebe. Ako planirate posjetiti šumu za odmor, uvijek biste trebali provjeriti vremenske uvjete i pripremiti se za odgovarajuću opremu i odjeću. Ako ste novi u šetnji ili planinarenju, najbolje je pronaći lokalne vodiče koji će vam pomoći da pronađete najbolje staze i upoznate se s lokalnom floru i faunom. Ukratko, boravak u šumi je izvrsna ideja za turiste koji žele pobjeći od gradske gužve i uživati u prirodi. Šume nude mnoštvo aktivnosti za različite interese i razine fizičke aktivnosti, tako da će svi pronaći nešto za sebe. Nadam se da će vas ovaj tekst potaktnuti da se uputite u šumu i okupate se u energiji i čaroliji šume.

Hodajući voćnjakom i gledajući grmove kako izgledaju bio sam oduševljen i u isto vrijeme zabrinut. Oduševljen jer ova godina pokazala je koliko haskap može uroditi, što valja njegovati u voćnjaku, a koje sorte moraju ić ća. Također zabrinut sam bio zbog ptica, no pokazalo se da previše uklanjanja trave i mreže samo privlače znatiželju ptica, a trava ih odbija. Stoga do sada nije bilo nikakvih problema s pticama. Pokazalo se da Jugana, Aurora, Docz Velikana i Honeybee a jednako tako i neke iz Boreal linije također donose mnogo ploda. Ovaj tjedan te onaj iza još ima mnogo za ubrati jer dozrijevanje je sukcesivno. U ovoj objavi volio bih samo pokazati kako grmići izgledaju, te kvalitetu bobica. Stoga, evo nekoliko slika koje smo uspjeli snimiti do sad. Bobice su ukusne, sočne i prvoklasne i skroz eko uzgoj.

Istočni vjetar Nekad se nema puno toga za reći osim da je lijepo sjediti na miru i osjećati kako puše lagani istočni vjetar. Vjetar, odnekud dolazi i nemamo pojma gdje odlazi. Tako i sve ono za što se čvrsto držimo, s vremenom gubimo snagu i sve sklizne iz čvrstog stiska svega što mislimo da posjedujemo. Život je kao vjetar, nekad kao bura, nekad kao lagani povjetarac. Najbolje je plesati na povjetarcu. Dolazi i odlazi, nevidljiv, jedino ga je moguće osjetiti. Može biti strašan i razoran, a nekad blag. Nekad ga nema i onda ga trebamo. Crvenrepka Na oko 200m nadmorske okružen šumom i vedrim nebom moguće je sve zaboraviti na kratko. Kad se sve zaboravi, onda se živi u trenutku. Stoga ništa novo, sve je kako je oduvijek i bilo. Savršeno posloženo. Tranquility. Smiraj. Melodija. Sklad. Danas sam sretan jer svako malo do mene dolazi mlada crvenrepka koja čitav dan pokušava naučiti kako uloviti nekog insekta. Priča oko crvenrepki je bila jako aktualna za mene osobno jer smo imali gnijezdo gdje su crvenrepke već godinama na terasi boravile i tijekom sezone izlegle bi se i odrasle bi do tri generacije tih sramežljivih ptičica u jednoj sezoni. Kroz mnogo godina sam ih promatrao i pokušao shvatiti ih više. Naučio sam na primjer, da ako gledam u smjeru njihovog gnijezda ili ako bih bio na terasi, one ne bi nahranile svoje mlade niti bi ušle u svoje gnijezdo. Stalno sam se morao praviti da nemam pojma gdje im je gnijezdo i da ih ne vidim. Slijetale bi uokolo noseći crve ili insekte u kljunu i čekale da se maknem kako bi one nahranile ptiće. Naučio sam o njima dosta. Da su sramežljive. Da imaju savršenu ravnotežu tako da vibriraju svojim narančasto crvenim repom. Let im je specifičan i izgleda kao savršena sinusoida. Vole me promatrati i s vremenom su me upoznale. No ove godine se dogodilo nešto neobično. Jednog dana spazio sam lastavice kako lete oko terase i spazile su da crvenrepke imaju gnijezdo ispod strehe. U nekoliko dana vidio sam da su ih lastavice istjerale i da su počele žbukati svoje gnijezdo na mjestu gdje je gnijezdo crvenrepki. Sad upravo gledam lastavicu kako se brine o svojim mladima i umjesto crvenrepki, na terasi sad žive lastavice. Jedno vrijeme nisam viđao crvenrepke i bio sam nekako tužan radi toga što su ih lastavice nakon toliko godina istjerale. No onda me danas iznenadila mlada crvenrepka koja mi je prišla dok sam bio izvaljen u svojoj visećoj ležaljci. Bila je od mene svega jedan metar i još je imala čak i paperje. Gledao sam što radi i shvatio sam da je zaigrana. Ta mala ptičica toliko me razveselila da sam počeo malo i plesati i bio sam sretan što su ipak tu negdje njezini roditelji uspjeli podići jednu novu generaciju. Kljucala je po puteljku, skakala po travi, slijetala na maleni japanski javor, pa na mlade breze, pa opet skakala po travi i pokušavala uloviti nekog insekta. Izgledalo je kljuca nasumično, možda nešto uspije nakljucati, ali shvatio sam da se igra i uči u isto vrijeme. I nekad treba tako malo, jedna zaigrana mlada ptičica, lagani povjetarac, vedro nebo da zaboravim sve ostalo. I tu sam jak, jer ne znam što me puklo, osim čista radost i smisao života u veselom skakanju malene ptičice. Upravo ju gledam i zajebava me. Raznolikost ptičjeg svijeta indikator je zdravlja ekosustava. Gotovo 85% haskapa pojele su ptice. Kosevi, drozdovi, škvorci, neke ptice kojima ne znam ni ime. Stoga nisam želio ni stavljati mreže, već dati nešto i njima. Ostavio sam haskape u visokoj travi, te nakon što sam pokosio svu visoku travu, uspio sam ubrati bobica dovoljno za 10L likera koje su bile zaštićene od trave. I za uzvrat svako jutro i večer, dolaze sive pastirice, kosevi, toliko mnoštvo ptica da njihov pjev ponekad ujutro zvuči kao huk nekog mora, kad se sve udruže i zapjevaju rano ujutro. Tako znam da sam na zdravom mjestu, a njihov pjev zuči gotovo tekuće, nekakva melodija koja mi zahvaljuje što im omogućavam da žive bezbrižno u mome dvorištu. I čini mi se da one to pamte.

Kasni mraz u 2021. napravio je štetu. Zato ne prenosim slike. Preživjele u Aurora, Boreal linija i Hooneybee, većina Dueta i Morene. Još malo pa košnja trave i mreža. Idealno bi bili za postaviti one robote koji nalikuju kao ljudi koji mašu zastavicama iz HAC-a da tjeraju ptičice. Sreća ako se uspije dobiti barem mala linija likera Liquid Candy. Tough times. Ali uvijek ima nešto bolje i nešto slađe. Ostanite na liniji!

Južina je probudila haskap iz hibernacije Već je bilo prilike vidjeti pupoljke haskapa čak u siječnju kad se zaredalo nekoliko dana toplog vremena. Prošle godine koja je bila povijesna za modernu civilizaciju, u ovo vrijeme ili otprilike u ovo vrijeme haskapi su pokazivali cvjetove koji su izgledali neobično i spremni da podnesu manje minuse. Uspješno su se obranili od blažih minus temperatura. Sve je išlo dobro i izgledalo je da će urod biti obećavajući dok se nije 4. travnja 2020. pojavio mraz od -5C i uništio sve rano cvjetajuće kultivare. Oštetio je listove i tek zamentnute plodove. Ostale sorte su se dobro razvijale, no onda je došlo do najezde ptica koje su potamanile haskap unatoč zaštitnim mrežama. Ostalo je skoro pa ništa plodova, ali niti jedna ptica nije bila ozlijeđena. 🙂 Dolazak hladne fronte Ostatak veljače donosi niske temperature i to vrlo niske. Već u sljedećih nekoliko dana temperatura bi se mogla spustiti do -7C i ponovo problemi i izazovi. Bit će zanimljivo gledati što će ostati od pupoljaka koji su taman krenuli. Vjerojatno ništa, jer haskap se reklamira kao vrlo otporan na niske temperature. To je uglavnom točno, haskap će preživjeti i -50C dok je u stanju hibernacije, ali kad je u stanju vegetacije ne može podnijeti tako niske temperature. Što je dalje u vegetaciji, tim je veća opasnost za list, cvijet i plodove, pogotovo ako se radi o ozbiljnijem mrazu. Pokazalo se do sada da u ranoj fazi cvjetanja haskap može podnijeti temperature do oko -7C bez značajnih oštećenja. Kasnije u vegetaciji, što se događa u ožujku ili travnju, temperatura poput -4C može uništiti tek zametnute plodove. Stoga za imati savršenu sezonu je igra lutrije. Faktori za dobru sezonu haskapa Hladna i duga zima s puno snijega Brzi prelazak u proljeće bez kasnih mrazeva Lijepo vrijeme tijekom cvjetanja Ljetne temperature ispod 30C Dobra zaštita od ptica Hladna zima ključna je za dobro plodošenje, jer niske temperature omogućavaju da se razvija korijenski sustav i da biljka apsorbira potrebne minerale i hranjiva za brzi prelazak u vegetaciju i cvjetanje. Za vrijeme cvjetanja jako je važno imati dobar period lijepog vremena bez kiše kako bi došlo do čim boljeg oprašivanja, što je dobro za simbiozu bumbara i haskapa i na kraju za dobar urod. Ljetne vrućine skraćuju vrijeme vegetacije, te u klimi kontinentalne Hrvatske haskap ne nastavlja s vegetacijom i ulazi u fazu ljetne hibernacije kad odbacuje listove i prestaje rasti. To se događa kad se temperatura popne iznad 30C u dužem vremenskom periodu. Stoga u klimi kontinentalne središnje Hrvatske ne dostiže punu veličinu i potencijal, kao što bi to bio slučaj u hladnijim klimama. Doduše moguće je da se haskap razvije u lijep i velik grm, ali će mu biti potrebno više vremena. Otprilike oko 7-8 godina. Što je relativno malo, s obzirom da grmovi mogu živjeti preko 60 godina. Prirodni eksperiment Kako vrijeme odmiče, baveći se poljoprivredom kao hobijem više pažnje odlazi na praćenje vremena. Ono što se može primijetiti je da su zime postale dosta nepredvidive i ne tako hladne kao prije nekih desetak ili dvadeset godina. Količina snijega sve je manja i ne zadržava se dugo zbog južnih vjetrova. Klima se doista mijenja rapidno i za osjetljivu kulturu poput haskapa gledati biljke kako se razvijaju sve počinje izgledati kao neki eksperiment. Prateći razne kultivare i isprobavajući razne načine brige oko biljaka počinjem otprilike shvaćati što biljkama paše, a što ne. Ono što im ne paše nikako su iznadprosječne temperature a, još manje, drastične promjene vremena. Previše kopanja oko njih također ne valja osim površinski radi korijena koji raste naširoko oko biljke i zna biti tik ispod površine zemlje. Haskap ne treba također puno hrane, jer dovoljno je imati samo zdravo tlo i u suradnji s mikoriznim gljivama će napraviti svoj ekosustav i donijeti dobar plod. Kad se svi faktori poslože u neku skladnu sezonu, onda je lijepo gledati napredak biljaka. S obzirom da klima postaje sve turbulentnija i uzgoj raznih tipova voća sve izazovniji ispod plavog neba, sve to će imati i ekonomske posljedice. Preostaje da se priroda pobrine za sve, treba imati vjere da je priroda ipak ima svoje zakone koje mi ne znamo i da je dobra prema nama.