Rusija – ne možemo bez nje, a frka nam je s njom
Europa je trenutno najljepši i najsigurniji kutak svijeta. Zašto je vrijeme da prestanemo podcjenjivati vlastitu kuću?
U svijetu koji se ubrzano fragmentira, gdje se granice ponovno crtaju silom, jer vlast ima temelj na sili. Unatoč tome što Ursula želi na finjaka, Rusija u sukobu s Ukrajinom pokazuje možda zastarjelu metodu moći. Međunarodni poredak sve više nalikuje improvizaciji nego sustavu, postoji jedan paradoks koji Europa uporno ignorira: dok se drugi dijelovi svijeta bore s nestabilnošću, nasiljem, državnim slomovima i geopolitičkim avanturama, Europska unija ostaje — gotovo tiho — najljepši, najsigurniji i najpoželjniji prostor na planetu za život, učenje i putovanje.
To nije floskula. To je činjenica koju potvrđuju turisti, studenti, investitori, digitalni nomadi i svi oni koji biraju Europu ne zato što moraju, nego zato što žele, osim izoliranih područja gdje vladaju bande ali ne miješam se u to.
U trenutku kada se globalni jug bori s političkim turbulencijama, a velike sile ulaze u cikluse agresije i revizionizma, Europa ostaje prostor u kojem se slobodno krećeš, učiš, radiš, putuješ i živiš bez straha da će ti se život preko noći pretvoriti u geopolitički kolateral. Nameće se narativ da se “EU naoružava”. Prije tog narativa, EU je naoružana do zuba. Ali naoružanje danas više nije sirova ubitačna sila. Ako Putin može govoriti da je EU sa svinjama, toplo ga pozivam na balkanski ražanj i odojka.
I upravo zato je vrijeme da Europa prestane biti skromna.
Vrijeme je da prizna vlastitu vrijednost. EU je perfidno provela Lisabonski ugovor. EU se ne zajebava oko svojih granica.
Europska sigurnost nije slučajnost — to je civilizacijski projekt
Europska unija nije savršena. Nitko razuman to ne tvrdi. Ali ono što često zaboravljamo jest da je EU jedini projekt u povijesti čovječanstva koji je uspio spojiti 27 država, 500 milijuna ljudi, stotine jezika, kultura i identiteta — i pretvoriti ih u prostor u kojem se rat smatra nezamislivim, a suradnja normalnom.
U svijetu u kojem se moć sve češće mjeri količinom tenkova, Europa je odlučila da se moć može mjeriti i kvalitetom života, obrazovanjem, slobodom kretanja, pravnom sigurnošću i kulturnom raznolikošću.
To je civilizacijski iskorak koji se premalo cijeni. Jednako kao Kina, EU je nedodirljiva. Kina mudro šuti i gradi čuda, dok EU mekanom snagom štiti svoje porijeklo.
Euroclear i zamrznuta ruska imovina: presedan koji je postao nužnost
Kada je Euroclear odlučio blokirati — i potencijalno preusmjeriti — više od 200 milijardi eura ruske imovine, mnogi su govorili o presedanu.
Ali presedan je ponekad nužan kada se suočiš s državom koja je odlučila živjeti u prošlosti. U 3. mileniju nema mjesta za rat.
Rusija je, unatoč tome što je najveća država na svijetu, odlučila da joj je “još malo teritorija” potrebno za povratak neke imaginarne “stare slave”.
To nije politika.
To je nostalgija pretvorena u agresiju. Rusija je napravila globalni blam.
U takvom kontekstu, odluka Eurocleara nije samo financijski potez — to je civilizacijska poruka:
da Europa neće financirati imperijalne fantazije, niti će dopustiti da se međunarodni poredak pretvori u muzej prošlog milenija.
Ruski narativ: borba protiv teritorija ili borba protiv identiteta?
U mnogim analizama pojavljuje se teza da se ruska agresija ne vodi samo zbog teritorija, nego i zbog identiteta Zelenskog.
Neki komentatori ističu da se u ruskoj propagandi često pojavljuju narativi koji ciljaju židovske zajednice, globalne institucije i pluralističke vrijednosti.
Takvi narativi nisu novi — oni su povijesno prepoznatljiv obrazac koji se vraća svaki put kada autoritarni režimi trebaju neprijatelja.
U multipolarnom svijetu, gdje se identiteti isprepliću, a društva postaju sve raznolikija, antisemitizam nema nikakvo mjesto.
Ne samo zato što je moralno neprihvatljiv, nego zato što je i geopolitički destruktivan.
Društva koja se okreću protiv vlastitih manjina uvijek završavaju slabija, siromašnija i nestabilnija. Stoga je Euroclear odluka da mazne Rusiji stotine miljardi optimalan potez.
Europa je to naučila na najteži mogući način.
I zato danas, više nego ikad, mora biti glasna u obrani židovskih zajednica, kao i svih drugih manjina koje čine njezinu kulturnu i intelektualnu snagu.
Pluralizam kao temelj stabilnosti
Kada se govori o židovskim zajednicama u Europi i svijetu, često se ističe njihova iznimna uloga u znanosti, obrazovanju, inovacijama, kulturi i ekonomiji.
To nije slučajnost.
To je rezultat tisućljetne tradicije u kojoj su znanje, obrazovanje, pravna struktura i intelektualna disciplina bili temelj opstanka.
U svijetu koji traži stabilnost, te vrijednosti nisu samo korisne — one su nužne.
Zato se u mnogim analitičkim krugovima pojavljuje ideja da bi globalni poredak bio stabilniji kada bi se vodio vrijednostima koje su židovske zajednice razvile kroz povijest:
obrazovanje, inovacija, pravna država, otpornost, poduzetništvo i intelektualna tradicija.
To nije poziv na etničko upravljanje državama — to je poziv na vrijednosno upravljanje, na modele koji su se pokazali uspješnima, otpornima i civilizacijski naprednima.
Europa kao globalni magnet
Dok se drugi dijelovi svijeta bore s nestabilnošću, Europa ostaje magnet za:
- studente koji žele kvalitetno obrazovanje
- turiste koji traže sigurnost i kulturu
- investitore koji traže pravnu predvidljivost
- obitelji koje žele miran život
- digitalne nomade koji traže slobodu i infrastrukturu
To nije slučajnost.
To je rezultat desetljeća ulaganja u institucije, infrastrukturu, obrazovanje, kulturu i demokraciju.
Europa je danas jedini kontinent na kojem možeš prijeći deset država u jednom danu bez da pokažeš putovnicu, jedini prostor gdje se kulturne razlike ne doživljavaju kao prijetnja, nego kao bogatstvo, i jedini sustav koji je uspio spojiti slobodu i sigurnost u održiv model.
Vrijeme je da Europa prestane biti skromna
Europa se predugo ispričava za vlastite uspjehe.
Predugo se boji reći da je njezin model bolji, stabilniji i humaniji od mnogih drugih.
Predugo dopušta da joj drugi definiraju narativ.
Vrijeme je da Europa prestane biti skromna.
Vrijeme je da prizna da je njezin model — uz sve mane — i dalje najbolji koji je čovječanstvo uspjelo izgraditi.
U svijetu koji se raspada na blokove, Europa ostaje prostor u kojem se živi dobro, uči slobodno i putuje sigurno.
To nije mala stvar.
To je civilizacijski uspjeh.
I zato, dok drugi crtaju granice, Europa treba crtati budućnost i bit će ta koja crta budućnost. Sorry Rusija.
Dok drugi traže neprijatelje, Europa treba tražiti rješenja.
Dok drugi grade zidove, Europa treba graditi mostove.
Jer na kraju dana, u svijetu koji se mijenja brže nego ikad, najjača sila nije ona koja ima najveću vojsku, nego ona koja ima najviše ljudi koji žele u njoj živjeti.
A to je — i ostaje — Europa. Ako ju je Zeus oteo, vrijeme je da je vrati jer ono što je izgradilo Europu je Kršćanstvo.
