🌑 Ja sam Kućni Filozof. Nisam bio na društvenim mrežama 371 dan.

Bio sam jedan od vas, zarobljen u beskrajnom scrollu, mjereći vlastiti život brojem “lajkova” i “pratitelja”. Stavljao tamo nekakve objave da se nekome svidim za besmisao koji sam objavljivao. Društvene mreže su se predstavile kao most do svijeta i prijatelja, a ispostavilo se da su digitalni zlatni kavez. Nekad sam imao više prijatelja nego danas, a društvene mreže su napravile od mene ovisnika o lajkićima i “statusu”. Posljednjih 370 dana sam slobodan od društvenih mreža, izbrisao sam sve profile i ne namjeravam se vratiti.

Zašto? Zato što je ta digitalna “društvena” mreža izvršila radikalnu disrupciju na samu esenciju ljudskog prijateljstva, zamijenivši suštinu površnom reakcijom. Obećali su nam povezanost, a dali su nam samostalnu izolaciju okruženu digitalnim duhovima. Hladna svjetlost, nije ni čudo da se ekran naziva LED, jer je hladan kao Sibir, ne daje toplinu već je krade.

👥 Analiza slomljenih prijateljstava

Ključna disrupcija nije tehnološka, već socijalna, odnosno drušvena. Sjećam se dana kada je “prijatelj” bio netko s kim dijeliš kavu, smijeh i tišinu i odeš na cugu. Danas je to kontakt s kojim dijeliš mem, poruku, emoji.

Društvene mreže su stvorile kvantitativnu iluziju bliskosti. Imate stotine “prijatelja”, ali kada vam je potrebna prava, face-to-face podrška, ekran ostaje hladan kao led. Intimnost je zamijenjena efemernošću ‘storyja’, gdje se život servira kao niz savršeno montiranih isječaka, a ne kao proživljena cjelina, koja uzrokuje pomiješane osjećaje. Ova razrijeđena prijateljstva su prve žrtve algoritma. Ljudi su postali publika, a ne partneri. Razmišljam, nekad se kazalo “ostavljen je na ulici” ili “klošar”. Ista je priča, ali su riječi drugačije. “Ostavljen je na LED-u” ili “digitalni klošar”.

💰 Komercijalni Algoritam vs. Humanistička Vrijednost

Ovdje je ključni moment: Društvene mreže nisu humanistički projekt u suštini, makar mogu postati. One su komercijalna mašina za pažnju.

Svaki lajk, svaki pogled, svaki scroll – sve je to sirovina za algoritam koji ima isključivi komercijalni bias (pristranost). Njegov zadatak nije da vam poboljša život ili da vam pomogne pronaći prave prijatelje; njegov je zadatak da vas drži online što dulje da buljite nešto tražeći, kako bi se maksimizirao profit od oglašavanja. Ta krađa pažnje je njihov profit.

To stvara manipulativnu spiralu. Algoritmi su prirodno nastrojeni prema sadržaju koji izaziva snažne, polarizirajuće emocije (bijes, zavist, strah, sumnjičavost, ideju savršenosti, iluzija zbilje), jer takav sadržaj generira najviše angažmana, a time i profit. Zbog toga se vaši feedovi pune dramom, tračem i radikalizmom, dok je stvarni, tihi, ljudski život gurnut u stranu. Mi smo, u njihovim očima, proizvod, a ne korisnik.

🌲 Poziv na stvarnu avanturu: Otopite LED buljeći kroz prozor ili u zid

Ako su društvene mreže stvorile zbunjenost i ovisnost, put prema naprijed je povratak autentičnosti.

Kada sam izbrisao profile, osjetio sam fenomen fantomskih vibracija. Mobitel bi vibrirao, a ja bih refleksno posegnuo za njim, samo da shvatim da je tišina. Ta tišina je bila prva pobjeda. Ubrzo, taj prazni prostor ispunile su stvarne interakcije. Upitao sam se, čekaj – ako ja nešto stvaram, zašto ne bih to radio na domeni koja pripada meni? U početku iz radoznalosti kako napraviti web stranicu, zatim kako uopće napraviti nešto vrijedno pažnje, na kraju, usvojiti najnovije digitalne tehnologije poput UI (umjetne inteligencije) da mi bude kao alat koji pomaže da pišem i stvaram bolje ne toliko buljeći u LED ekran.

Avantura je počela:

• Prave kavice: Umjesto chata, pogled u oči i iskren razgovor sa malim krugom prijatelja i obitelji.
• Priroda: Otići van i osjetiti miris zemlje ili ozona poslije kiše, a ne samo filtar za fotografiju razmišlljajući kako dočarati stvarnost koja je zajednička svima, da dobijem miljardu lajkova.
• Prave vještine: Fokus na rad koji je nekako hibridan, ne može i može se dotaknuti u isto vrijeme, a ne samo ‘postati’ mem, slika za instač, suhoparna poruka ili emoji.

Shvatio sam da društvene mreže ne mogu zamijeniti vjetar u faci, okus dobre ili loše kave s prijateljem, umor nakon planinarenja po brdovitom Vrrhovlju. Život je analogno-biološki doživljaj, a ne digitalna projekcija.

✨ Važnost pravih kreatora

Nije sva tehnologija loša. Oni koji su pravi kreatori sadržaja (edukatori, umjetnici, istraživači) i koriste mreže kao alat za otvaranje novih vidika i širenje znanja, zaista su korisni. Oni su mostovi. No, moramo naučiti koristiti alat, a ne dopustiti da alat koristi nas. Isto je s lovom. Ili ti koristiš novac, ili novac koristi tebe.

Ovo je moj poziv na društvenu dekompresiju i dekonstrukciju. Maknite se, čak i na tjedan, mjesec dana s velikih platformi. Dopustite da vam se svijest resetira, da se vaša pažnja proširi izvan ekrana.

Pitanje nije kako se nositi s disrupcijom, već kako tu digitalnu energiju preusmjeriti u bolji oblik prave, ljudske, face to face interakcije.

Izađite iz digitalnog zlatnog kaveza, svijet vas čeka! Nema filtera, nema kašnjenja, samo čista, sirova stvarnost.

💡 Mudrolija za kraj

“Mudrost počinje u čuđenju.”

— Sokrat

Prestanite skrolati i počnite se čuditi svijetu oko sebe. Ne u smislu da je svijet čudan doslovno. Već čuditi se koliko je nespoznatljiv, ali na kraju, ultimativno lijep. A ako je ovaj svijet toliko lijep, kako i koliko je lijep njegov kreator?