Epska recenzija albuma Hodočasnik Marka Perkovića Thompsona

Hodočasnik kao put
Album Hodočasnik, objavljen 13. lipnja 2025. nakon dvanaest godina tišine, nije tek zbirka pjesama – to je mapa duše i sveti put kroz povijest, vjeru i identitet. Mnogi nakon koncerta na Hipodromu i oborenog svjetskog rekorda u prodaji karti za jedan koncert, Thompson se vraća kao bard epohe, glas koji ne podilazi nego opominje, hrabri, ponovo diže moral Hrvata. Kao svaki Hrvat “nosi teško kamenje na leđima”. Njegov glas je hodočasnički korak, svaki ton kamen na putu prema Athosu – planini i svetištu, mjestu gdje se zemlja dodiruje s nebom. Uputit ću se u ovu recenziju, mišljenje, doživljaj ili užitak kako kome paše, oprezno, ali bez onoga što Hrvate čini jedinstvevina, slava. Koljevke Slavena, odnosno Sklavena ili Anta na koje prve pade teška kraljevska kruna. Trajala je kratko, ali i dan danas u Thompsonovim stihovima odjekuje kao prije 1100 godina.

Ustani iz sjene
Album otvara pjesma Ustani iz sjene. To je poziv, buđenje iz tame, kao da glas iz dubine kaže: “Ne budi sjena povijesti, budi svjetlo sadašnjosti.”

“Ej viteze graničaru između dvaju svjetova”. Kao da je to scena iz novootvorene monumentalne freske iz samog Vatikana, gdje naoko zbunjeni vitez s primitivnom željeznom kacigom i oklopu prstom uperen u čudu na krunidbu od Pape Grgura VII Suinimir Demetrius rex Chrobatorum et Dalmatinorum
Tu se rađa riječ Hrobatos, grčki, Chrobat latinski– mitska kovanica koju rastavljamo na grčke i latinske slogove nakon Velike Skizme 1054. :

• H – ἦθος (ethos), karakter, dostojanstvo.
• R – ῥίζα (rhiza), korijen, temelj naroda.
• O – ὄρος (oros), planina, visina, Athos.
• B – βίος (bios), život, krv i grb.
• A – ἀλήθεια (aletheia), istina, otkrivenje.
• T – τέκνον (teknon), dijete, budućnost.
• O – ὅπλον (hoplon), oružje, štit vjere.
• S – σῶμα (soma), tijelo, drob, trbuh, siromašan ali bogat u Bogu,raj.

Tako Hrobatos postaje riječ-hram, u kojoj svaki slog nosi težinu epopeje prema Konstatinu Porfirogenetu u spisu “O upravljanju Carstvom” (De administrando imperio).

Ravnoteža i Oluja
Druga pjesma, Ravnoteža, donosi mir između krajnosti – borbe i molitve, zemlje i neba. Treća, Oluja, vraća nas u vihor povijesti, podsjeća na ratne godine, ali i na unutarnje oluje koje svaki hodočasnik mora proći. Zvonimir, Demetrius, vjerojatno shrvan od tuge zbog gubitkansina Radovana, gine. Prestaje loza Trpimirovića, valjda onih koji trpe za Krista na “Zapadu”.
Tu se javlja Hrvat, sirov– krv, grb, hrabrost.

• Hrv kao krv – žrtva prolivena.
• Hrv kao grb – znak identiteta.
• Hroat – hrabar, onaj koji stoji uspravno.
• Hrob – drob, trbuh, siromašan ali bogat u Bogu.
• Hrob – hleb, kruh života, euharistija.
• H kao Hristos

Sve to ujedinjeno u pjesmama koje nisu samo melodije, nego liturgija naroda.

Nepročitano pismo i Kralj Tomislav
Nepročitano pismo je elegija – glas neizgovorenih riječi, sjećanja koja čekaju da budu pročitana. Tragična urota Zrinskih i Frankopana koji neustrašivi odlaze ravno u smrt. Nevini, ali plemeniti pišu pismo Kati, tko od njih, nevažno, ali uništava se hrvatsko plemstvo u nekakvoj uroti, prijevari, nevini, čisti, ali krivi pred Habsburškim dvorom. Hrabrost vjere “Lako ću ja, ali kako ćeš ti?” To je bio početak i gušenje hrvatskog plemstva i pokušaj gušenja hrvatske narodnosti.

Kralj Tomislav pak diže album na razinu nacionalnog mita i podsjeća da su Hrvati slavni i prvi pravi pokršteni Slaveni. Prvi kralj, simbol hrabrosti i grba, postaje pjesma koja je i povijest i molitva.
Tu se Hrobatos ponovno otvara – svaki slog kao kamen u kruni kralja, svaki ton kao zvuk trube na bojnom polju.

Prema bizantskom caru Konstantinu VII. Porfirogenetu u djelu De Administrando Imperio, Hrvati dolaze iz Bijele Hrvatske (vjerojatno područje današnje južne Poljske i zapadne Ukrajine), predvođeni:

• Klukas – najstariji brat, često prikazan kao vođa.
• Lobelos – drugi brat, ime koje se ponekad pojavljuje kao Lobel.
• Kosenc – treći brat, ime koje se tumači kao korijen riječi “kos” (crni).
• Muhlo – četvrti brat, ime koje podsjeća na “muk” ili tišinu.
• Hrobatos – peti brat, najmističniji, ime koje nosi duboku simboliku:
• H – karakter, dostojanstvo (ἦθος)
• R – korijen, temelj (ῥίζα)
• O – planina, visina (ὄρος)
• B – život, krv i grb (βίος)
• A – istina, otkrivenje (ἀλήθεια)
• T – dijete, budućnost (τέκνον)
• O – oružje, štit vjere (ὅπλον)
• S – sigma, tijelo, drob, siromašan ali bogat u Bogu (σῶμα)

Uz njih dolaze i dvije sestre:

• Tuga – simbol tuge, ali i snage žene u migraciji.
• Buga – simbol nade, plodnosti i novog početka.

Ova legenda nije povijesno potvrđena, ali je duboko ukorijenjena u hrvatskoj tradiciji i često se koristi kao mitološki temelj nacionalnog identiteta.

Devedeset neke
Ova pjesma vraćaju nas u ratne godine, u sjećanja koja su još uvijek živa. One nisu nostalgija, nego podsjetnik – da krv i grb nisu samo simboli, nego stvarnost.
Tu se javlja Athos – planina, svetište, Knin, Solin. Kao da Thompson kaže: “Naša povijest je naš Athos, mjesto gdje se penje duša, gdje se narod susreće s Bogom.” Ako je i bilo neke tisućljetne kletve Demetriusa Zvonimira,ⰸⱏⰲⱏⱀⰻⰿⰻⱃⱏ, ona se poništava i ostvaruje se šokantni san buđenja narodne svijesti i istine Hrvatskog identiteta. To je u sljedećoj pjesmi.

Ako ne znaš što je bilo

“Neka hladan kamen ti odgovara”.

Malo jezivo, ali “bilo” označava puls. Otkucaje srca. “Bilo” , kao bijela boja. Mir, mir, mir, a samo rat i smrt! Bilo, šta je bilo, bilo je. “Dok je Hrvata bit će i Hrvatske” zadnje riječi koje izgovara Petar Svačić dok umire na Petrovoj gori. Kraj kraljevine i nanovo rođene Republike Hrvatske tisuću godina kasnije. Šta je bilo? Rijetko tko zna. Ako kamen može pričati, neka progovori!

Slike Bleiburga i Preskočena crta
Slike Bleiburga su rana i Preskočena crta govore o maniji i bolesti režima prošlog stoljeća, ali i opomena prelaska iz fašizma u “samoupravni socijalizam-komunizam” Postoji knjiga “Bilo je časno živjeti s Titom”. Da, dok Moskovski KPovac dobro obučeni drži Balkan za muda. Isti taj taj “maršal krvnik” nije mario za narodnost Hrvata, već političku ideologiju živeći u deluziji kad je dao cca 100 000 većinom Hrvata koje su Brtitanci poslali “kući”, a dočekao ih je maršal Tito koji ih je pokopao u jamama. Mislio je neće se saznati, ali saznalo se! Tako da riječ “čast” i “Tito” je brutalna propaganda. Toliko velika laž da se u nju povjerovalo.

Preskočena crta govori o granici – između života i smrti, između tame i svjetla. Nadovezuje se na tisućljeće i pol borbe značaja narodnog ethosa, hrvatskog.
Tu Hrobatos postaje most – između prošlosti i budućnosti, između krvi i kruha, mira. Jer kad je Hrobatos nastajao, zakleo se na obranu, nikad na napad. Ako je to sve je trajalo preko tisuću i nešto stoljeća postala Republika Hrvatska, onda vrijeme je da se svatko upita doista, šta je bilo? O Bože moj, pa zar su nas toliko mučili, ubijali, izdaje, urote, željeli uništiti, izbrisati nas i netko se usudi nama Hrvatima nešto o žilavosti i borbenosti i vjeri i znanosti i sjećanja tko smo, pa zar su nas kao Židove u Holokaustu htjeli izbrisati?

Zagora, Gospin dom i Život
Zagora vraća nas u kamen i krš, u zemlju koja rađa tvrdoglave ljude. Gospin dom je molitva, pjesma koja zatvara krug vjere. Život je završna pjesma – rezime svega, hodočasnički put koji završava u Bogu.
Tu se Hrobatos konačno otkriva kao putnik – tijelo koje hoda, krv koja teče, kruh koji se dijeli.

Hodočasnik kao epopeja
Album Hodočasnik nije samo glazba – to je epopeja naroda, slavna i dostojanstvena. Oj o Bože moj, živote moj! Svaka pjesma je korak, svaka riječ je kamen, svaka nota je molitva.
Thompson je ovdje baš pravi neuporni bard koji je život posvetio moralu Hrvata, hodočasnik kojinje napokon došao, prorok koji pjeva dok smo mnogi još u sjeni. Njegov glas je Athos – planina i svetište. Njegove riječi su Hrobatos – svaka slika, svaki slog, svaka vino i kruh.

Ovo je album koji se ne sluša samo u ušima – on se sluša u drobovima, u srcima, u grbovima. On je hodočasnik – i milijuni s njim!