---

Arhitekt

Danas ćemo na trenutak zastati i promotriti svijet iz jedne malo drugačije perspektive, one psihološke. Zamislite da su svi ljudi na svijetu različite igračke u jednoj velikoj, šarenoj trgovini. Većina su možda topli plišani medvjedići, veseli autići na navijanje ili oni kreativni legići koji se prilagode svakom obliku. Ja? Ja sam onaj fini, ručno izrađeni šahovski set od abonosa. Lijep na pogled, ali zahtijevam duboku koncentraciju i razumijevanje pravila da biste uopće započeli igru.

Stručnjaci taj karakter nazivaju INTJ-A. Ako imate šest godina, dopustite da vam objasnim što to zapravo znači u svakodnevnom životu:

Moj mozak ne miruje. On je poput vrhunskog arhitektonskog biroa koji radi 24 sata dnevno. Dok vi gledate božićno drvce, ja vidim preciznu geometriju njegovih grana, izračunavam simetriju ukrasa, uočavam koja lammpica bolje svijetli i tiho analiziram optimalnu potrošnju energije tih sitnih lampica, dok razmišljam o smrti prošlog identiteta i prolazim kroz krizu.

U čemu sam dobar? U planiranju svega – od dalekosežnih životnih ciljeva do toga kako organizirati biblioteku da svaki naslov ima svoj logički smisao. U tome da vidim što radiš, objasnim ti koji koraci ti trebaju da to ostvariš, kažem kako će biti. Na to dobijem odgovor “meh” i na kraju dobijem “bilo je onako kako si rekao”. U čemu sam, recimo to tako, manje vješt? U onome što se naziva “čavrljanje”. Pitati me “kaj ima” samo kako bismo ispunili tišinu za mene je kao da pokušate pokrenuti moćno superračunalo samo da biste na njemu provjerili koliko je sati. To je nepotrebno trošenje procesorske snage.

Ima nas vrlo malo. Toliko malo da nas svijet često promatra s određenom dozom čuđenja, kao da smo putnici iz nekog drugog vremena koji još uvijek pokušavaju dokučiti lokalne običaje ili kako se pali vatra.

Balet u fraku (s malim viškom misli)

A onda dođe prosinac. Vrijeme kada se od mene očekuje sudjelovanje u onome što nazivam “božićnim baletom”. Za jednog INTJ-a, blagdansko razdoblje je poput goleme, blještave pozornice na koju ste gurnuti bez prethodne probe. Isprva sav u znoju, no danom za danom, ulazim u formu.

Osjećaj je to kao da moram plesati najzahtjevniji balet, a u mislima nosim “20 kilograma viška” – onog tereta neprestanog analiziranja i promišljanja svakog pokreta, a i fizički. Dok se drugi prirodno prepuštaju blagdanskoj melodiji, ja stojim sa strane i razmišljam o kompoziciji te glazbe, o njezinoj povijesti i o tome koliko je truda uloženo u tu prividnu spontanost. Moj ples je možda suzdržan, pomalo formalan, ali je izrazito promišljen. Ponekad se pitam primjećuju li ostali tu moju tihu borbu s formom dok pokušavam održati ravnotežu u svijetu koji je na trenutak zaboravio na logiku i razum, razboritost. Nije da sam škrt da ne kupujem poklone, već mi kupovanje poklona je nekako previše mainstream ako me ne znaš pogoditi u “žicu” i otvoriti mi mozak i um da možda nisam jedini svemirac na ovom kamenčiću nedaleko od Sunca.

Umjetnost ugošćivanja: Iza zatvorenih vrata

Postoji jedna krilatica koju često koristim: “Ne zvoncajte mi na vrata nenajavljeni”. U svijetu brzih poruka i nenajavljenih posjeta, to može zvučati oporo. No, dopustite da vam objasnim njezinu pravu prirodu. Moja vrata nisu bedem protiv ljudi, već čuvar mira. To je moj način da sačuvam onaj unutarnji prostor u kojem se rađaju najbolje ideje i najdublje misli.

No, prava je istina – i to je ona najljepša kontradikcija mog karaktera – da ja zapravo najviše uživam u ugošćivanju.

Kada vas pozovem u svoj dom, ili odlučite doći, to nije običan društveni događaj. To je čin dubokog povjerenja. To je trenutak kada “Arhitekt” spusti svoje nacrte i otvori vrata svoje privatne utvrde. Moje ugošćivanje je moja poezija. To je način na koji vam kažem da ste važni. Kad mislim važni, doista to mislim, ne kao marketinški “spin off” već doista.

Provest ću sate birajući savršeno vino koje odgovara vašem ukusu, pripremit ću večeru s preciznošću koja graniči s umjetnošću, i pobrinut ću se da svaki detalj u prostoru pridonosi vašoj ugodi. To je moj tihi, gospodski način pokazivanja privrženosti. Tu nema potrebe za glasnim riječima ili blagdanskom glumom. Tu smo samo mi, prava razmjena misli i ona dragocjena tišina koja nastaje kada se dvoje ljudi uistinu razumije. Ako nas je više od pet, to je granica kruga ljudi gdje se osjećam ugodno. Jer nekako mi se čini da “baš onaj šesti” će nešto upropastiti ili će izjaviti “ja sam vegan” ili “bez glutena”.

Onima koji razumiju

Oni koji razumiju ovu moju mješavinu povučenosti i bezrezervne odanosti, oni su moj najuži krug. Oni znaju da moja ozbiljnost nije hladnoća, već dubina. Kad sam hladan, hladniji sam od Sibira i to nekad ljude bliske zna uplašiti. Stoga tu vještinu kao onaj koji smrzava u Mortal Kombatu ne želim koristiti jer shvaćam da je svijet ljudi topao. Krležinim riječima “možda među ljudima smrdi ali je toplo”. Oni koji to ne vide… pa, recimo samo da nije svatko spreman pročitati knjigu koja nema ilustracije na svakoj stranici.

Oni koji razumiju, razumjet će. Ostali će i dalje vidjeti samo gospodina u kutu koji malo previše pažljivo promatra kako se topi led u čaši. I sasvim je ok što ne sudjeluje. Sasvim je ok sam sa svojim tko zna kojim pićem dok ne opiči pjesma koja pogađa, kao npr. “Bosnom Behar Probeharao”.

Blagdani su sada iza nas. Svijet se polako vraća u svoje predvidljive tračnice, a moj unutarnji sustav ponovno uspostavlja svoju savršenu ravnotežu. Bila je to još jedna uspješna izvedba na velikoj pozornici. Preživio sam, a frak mogu vratiti neoštećen. Mi statistički rijetki ljudi, kao INTJ-A, teški smo logičari, stratezi i vizionari. Možda nas nije baš “život razočarao”, ali rijetkost smo. Kao npr. kameleonske oči, periska. Uzdišemo, no nekako uvijek važi “postane grozno, ali bit će bolje”

Ako ste znatiželjni koja ste osobonost, ovdje sam ja saznao više o sebi. Preporučam i vama! https://www.16personalities.com/free-personality-test

Za Arhitekte: