ADMINI APOKALIPSE: Kako smo povjerili ključeve planeta ekipi koja ne zna resetirati ruter
Dobrodošli u digitalni kaos i pakao 21. stoljeća, dragi moji supatnici. Dobro, možda nije sve kaos i pakao, ali ako sretneš Josipa Dabru i vikneš: “Dabreee! Pazi idu kobre! Kobre? Da bre! Ovaj planetarni cirkus kaj gledamo na ekranima je situacija gdje su glavni “admini” država zapravo gerontokratski fosili koji drže prst na crvenom gumbu i spremni su sjebat sve. S drugom rukom panično pokušavaju shvatiti zašto im se na ekranu pojavio “Update” i kamo je nestala ona sličica s onim plavim “e”. Naš planet je trenutno jedna velika, kaotična WhatsApp grupa pod nazivom “Zemlja – Admini samo”, u kojoj nitko ne čita “Terms of Service”, a password manager im je žuti post-it zalijepljen na monitoru na kojem piše “Lozinka123”.
Ti naši vrli vođe, Plenki i Radman, ti titani diplomacije i stabilnosti i napretka, pokušavaju promptati AI da im riješi inflaciju, a završe s tri stranice teksta o tome kako pravilno skuhati rižu jer su u polje za unos napisali: “Hej, Siri, daj mi nešto da narod ne kuka”. Dok oni ratuju oko toga tko je kome “seenao” poruku u UN-u, mi ostali sjedimo na buretu baruta i čekamo da netko slučajno prospe kavu po tipkovnici ili dođe vijest o gigafarmi pilića i građani se odjednom oblače u kokoš. Fenomenalno. Tokio je velik kao čitava sjeverna Hrvatska, jedu isključivo sirova jaja na koja moja žena kad vidi da žutanjak curi uzima daljnski i mijenja program ili kanal na Youtubeu. Ne samo Tokio, već čitav Japan jede sirova jaja i nema niti jednog slučaja salmonele. Hrvati u međuvremenu prosvjeduju “Nećemo ni jaja ni piliće ni kokoši ni pijevce! Ubojstvo!” Kao Hrvati žele domaća jaja, na kojima je još kokošji drek i za njega zalijepljeno pero. Prosječni Hrvat voli usrana jaja, ta su sigurnija od salmonele, dok čitav Japan nema slučaj zaraze salmonelom, jer su jaja savršeno provjerena i tretirana, a ako netko zajebe jer mu ode posao i čovjek čini harakiri. Hrvati neće jaja, piliće i kokoši jer trebamo jest samo zelje. Hrvat si misli da hoće “domaće”. “Ako vidite komad dreka na ljuski jajca”, onda otrgne taj komad dreka s ljuske i pokaže prisutnima “e to je pravo jajce, domače.”
NUKLEARNI RULET I ARMANI KOJI KASNI
Svi se tresu od atomske energije, i velikog kokošinjca, a ja vam kažem – poslušajte Boba Marleyja. Čovjek je bio vizionar: “Don’t be afraid of atomic energy, cause no one can stop the time”. Ali Bob nije poznavao mog urara. Nedavno sam išao popraviti svoj Armani sat – znate onaj koji izgleda kao da košta pet tisuća eura, a zapravo samo služi da ljudima pokažem da imam loš ukus i višak ega. Moj urar, čovjek s licem koje izgleda kao da je preživjelo tri bankrota i jedan razvod više nego što je trebalo, pogleda me preko naočala i promrmlja:
“Slušaj, sine, što ako atomski sat krepa? Što ćemo onda?”
I tu me presjeklo. Ako taj ultimativni, savršeni atomski sat u Švicarskoj ili gdje već ti štreberi drže te stvari, jednostavno odluči reći “dosta mi je”, vrijeme prestaje postojati. Geopolitika postaje bezvremenska juha. Biden bi ostao zamrznut u pokušaju da se sjeti gdje je pošao, došao, krenuo. Bio bi to glitch koji je u loop-u.. Putin bi ostao u pozi polugolog jahača medvjeda zauvijek, a mi bismo napokon mogli reći šefu da kasnimo jer “vrijeme više nije u modi”. Ali dok sat kuca, nuklearne sile se igraju “čiji je veći” s arsenalima koji bi mogli ispeći kokice na Jupiteru ili Zemlju pretvoriti instantno u plinovito stanje, ne bismo ni znali da se tak nekaj dogodi.
NUKLEARNE SILE: IZRAEL- ŽILAVI, ŽESTOKI I ŽAJEBANI
Krenimo od onih koji su originalni admini ove regije, dakle svijeta – Izraela. Svijet ih pokušava analizirati, ali nitko ne shvaća da slovo “Ž” kod njih stoji za trostruku prijetnju: Žilavi, Žestoki i Žajebani. Ti ljudi su pobjegli onim jebenim Egipćanima dok su piramide još bile u fazi “ključ u ruke”. Dok mi danas s oduševljenjem iskopavamo te kamene hrpe i snimamo dokumentarce, Židovi se sjećaju mirisa svježe žbuke i onog osjećaja kad ti faraon ne isplati dnevnicu.
Oni su narod koji je vidio sve – od biblijskih kuga do modernih sankcija – i imaju pare i tozla i šubare. Njihova povijest je jedan dugi “survival mode” u kojem su usavršili vještinu preživljavanja na pijesku i prkosu. Dok ostatak svijeta raspravlja o moralnim dilemama uz sojino mlijeko, oni grade “Iron Dome” jer znaju da susjedi ne dolaze na kavu s kolačima, nego s balističkim projektilima. To su admini koji nikad ne zaboravljaju lozinku jer su je sami uklesali u kamen prije tri tisuće godina.
INDIJA: REINKARNACIJA, CURRY I BRITANSKA ZASTAVA
Zatim imamo Indiju. Njih apsolutno, ali apsolutno boli briga za vaše nuklearne prijetnje. Zašto? Zato što ti ljudi vjeruju u reinkarnaciju. Tko je taj idiot koji bi išao napadati narod koji zna da će se u idućem životu vratiti kao tvoj kontrolor leta ili, još gore, kao tvoj novi osobni asistent koji će ti “slučajno” pobrisati sve kontakte?
Sjetite se samo farse s Britancima. Kako kaže onaj genijalni komičar, Britanci su pola svijeta kolonizirali s jednim jedinim pitanjem: “Imate li zastavu?”. Dođu oni u Indiju, a tamo ih čeka 500 milijuna ljudi i bulje u bijelce. Indijci meditiraju, jedu leću, bob, sira malo (ne vegani, nego pošteni vegetarijanci koji poštuju kravu više nego rođenu strinu), miroljubivi su do bola.
Britanci pitaju: “Imate li zastavu?”
Indijci: “Nemamo, bratko, imamo rijeku Ganges, imamo slonove i imamo ovaj nevjerojatno ljuti curry koji će ti spržiti crijeva.”
Britanci: “No flag – no country! Sad ste dio Britanskog Carstva jer mi imamo ovaj komad kariranog platna i ove puške koje držimo uperene u vaše vegetarijanske glave.”
Indijci su samo slegnuli ramenima, ponudili im pita kruh i rekli: “Nema pucanja, evo vam začini, samo pazite na probavu”. I tako su postali “prijatelji” dok nisu razvili par atomskih bombica, čisto da Kinezi ne pomisle da je Indija samo jedan veliki call-centar.
KINA I PAKISTAN: KOPIRAJ, ZALIJEPI I NUKLEARIZIRAJ
Ali Britanci i Indijci su podcijenili Kinu. Kineza ima skoro dvije milijarde. To je toliko ljudi da bi, kad bi svi istovremeno skočili, vjerojatno izbacili Zemlju iz orbite samo da se malo našale s gravitacijom. Kinezi su poslali dvojnika koji je izgledao više kao Indijac od originalnog Indijca, taj lik je “posudio” nacrte, i – puff! – Kina ima nuklearnu bombu, nuklearnu tvornicu i nuklearni periskop koji vidi u 2100. godinu. Kinezi ne samo da stavljaju MSG u jelo nego Balkanci Vegetu u jela, već su usavršili teleportaciju. Teleportirali su atom do Mjeseca i natrag, a to je bilo prije par godina. Tko zna kaj teleportiraju tko zna gdje.
Farma pilića veličine Slavonije
Kina više ne prodaje samo plastične pizdarije na Temu. Njihov zadnji krik mode je tehnologija koja nam je svima neshvatljiva. Oni nemaju farme pilića – oni imaju cijela sela veličine Hrvatske koja su zapravo jedna ogromna tvornica piletine. Tamo se piletina ne uzgaja, ona se dizajnira. Oyster sauce, light soy, dark soy, chopped green onions. Uuuuya! Dok mi raspravljamo o pravima životinja, Kinezi proizvode piletinu koja je već marinirana dok je još u jajetu. U svako njihovo jelo ide barem jedno jaje, dakle treba im na miljarde kokoši.
A onda imamo Pakistan. Jedan Pakistanac, vrhunski majstor kamuflaže, vidio je što rade ovi u Indiji, proglasio se “rođakom” i pobjegao preko granice s kompletnim nuklearnim programom u džepu. Skenirao je samo QR kod i bjež! Sad se tamo stalno gledaju preko nišana, ali s obzirom na to da su svi ti nacrti zapravo “made in Britain”, vjerojatno pola bombi ne radi ako padne kiša. A navodno Kinezi imaju granicu ne kao mi Balkanci gdje su nekakve kamere, psi, nekakvi policajci na granici. Oni imaju uređaje koji proizvode nekakve frekvencije ako se približiš granici usereš se od straha i bježiš glavom bez obzira. Tako da ti ne pada na pamet ilegalni prelazak. Ionako imaju CCTV na svakom kvadratu.
SAD: BIVŠI KAPETAN U MATURALNOJ JAKNI
Amerika. SAD. I nekad. Bivša megasila koja se ponaša kao onaj lik koji je u srednjoj školi bio kapetan nogometne ekipe, a sad u šezdesetima i dalje nosi istu jaknu i pokušava svima u kafiću objasniti da je on “pobijedio na Jalti”. “Naši dani slave! Great, great!” “OMG, we’re so f***ing great.” Od te famozne pobjede u Drugom svjetskom ratu, Amerika plaši svijet svojom “demokracijom” dok im se srednja klasa raspada brže od kineske plastične igračke.
Alieni i “Hitler-lite” metode
To je tipičan primjer “kapitalizma gone wrong” i “demokracija protiv debos-kracije”. Imaju ultrabogate koji grade bunkere na Havajima, imaju beskućnike u San Franciscu i LA-u koji su postali turistička atrakcija, i imaju – aliene. Ali ne one male zelene koji nas žele prosvijetliti, nego ljude bez papira koje ICE proganja kao da su krivi za sve, od lošeg vremena do lošeg finala Super Bowla. Znam da postoje zombiji u Hamburgu i slično, ali ovdje bar znaš da ne kupuješ ništa od njih. Oni će ti par pošteno reći kad ih pitaš: “Was ist dein Beruf? Was machst du? Ich stehle. Ich bin ein Dieb.”
Trumpov pristup? To je hibridni horor. Nije on baš Hitler da ih ubija, ali ih tjera natrag u neimaštinu i glad. To je ona “blaža hitlerovska metoda” – nećemo vas ubiti, ali ćemo vam život pretvoriti u takvu paranoju da ćete sanjati o povratku u pustinju. Amerika je postala država u kojoj nitko nema pojma što radi, ali svi imaju aplikaciju koja im govori da su žrtve i aplikaciju za sve i najbolju aplikaciju za sve i za mene koji sam bucko, neukusno velike porcije roštilja.
RUSIJA: TRI PUTINA I HOBOTNICA S PIPCIMA
Rusija nema granice – Rusija ima samo privremena zaustavljanja. Ta ruska hobotnica je svoj pipak zakeljila na svaki nuklearni nacrt od 1945. naovamo. Dok Amerikanci moraju imati 5000 vrsta bombi (jer Amerika mora biti najveća i imati najviše svega, od burgera do projektila), Rusi su odlučili napraviti jednu, ali vrijednu.
Bomba koja nas pretvara u maglicu
Ta ruska bomba nije za ratovanje – ona je za kraj povijesti. Toliko je velika da ako netko stisne gumb, Zemlja prestaje biti planet i postaje kolekcija sitnih asteroida koji više ne moraju brinuti o cijeni plina.
A Vladimir Putin? Taj čovjek je legenda farsa. Postoje barem tri verzije njega. Pravi Putin je vjerojatno davno puko, otišao u neku šumu u jednu od onih 12 vremenskih zona (koje nitko ne zna locirati jer Rusija je prevelika za zdrav razum) i ostavio trojicu dvojnika da se izmjenjuju. Pravi VP sjedi negdje na posjedu veličine Floride, u hektar m2 drvenoj “kolibi” i pije vrhunska hrvatska vina (jer smo mi jedini Slaveni koji rade vrhunsko vino na svijetu), jede kavijar od lososa i pastrve i druži se s medvjedima i čoporom vukova. Čovjek je čitao Tolstoja, on zna što znači “prijeći crtu”. On više ne ratuje, on samo gleda kako se svijet raspada dok on mazi svog vuka i smije se zapadnim sankcijama koje mu zabranjuju kupnju luksuznih jahti koje ionako već ima osam, a i ako ga uhapse to ionako nije on tako da idemo dalje.
EU: ČEPOVI, ČOVJEČJA RIBICA I OPERACIJA “RAŠTIKA”
I za kraj, vrhunac europske inteligencije – EU. Ti genijalci osmišljavaju patente kako bi osigurali da čep ne ispadne s plastične boce. Fora je da kad kupiš tetrapak, isprva ne znaš da treba prvo zavrnuti čep, pa otvoriti. Ako to ne napraviš, sjebo si tetrapak i moraš isčupati plastiku. To je njihov doprinos čovječanstvu. Boca je i dalje od plastike, punjena je kemikalijama koje će nam uzgojiti treće oko, ali “Hvala Bogu, čep se sigurno drži na visuljku od plastike!”.
Birokratska kula babilonska
U EU nitko nikoga ne razumije. Francuzi odbijaju pričati engleski jer je to “ispod njihove časti”, Nijemci ga pričaju kao da čitaju tehnički priručnik za tenk, a mi ostali samo vičemo “Yes, yes!” i čekamo nove poticaje. Njihova diplomacija je serija poljubaca u obraz i kreativnih rukovanja dok se ispod stola svi šutaju nogama i mnogo grle, smiju se uljudno, požuruju jedni druge.
Top Secret: Spas Čovječje Ribice
Ali pazite, ovo je najvažnije. Cijela ta multimilijunska birokracija ima jedan prioritet o kojem šute: moramo spasiti čovječju ribicu. Taj prozirni, hodajući špaget je ključ svega. Ako on preživi, preživjet ćemo i mi. Ako netko drukne ovaj plan, EU admini zovu Elona Muska. On malo “tweakne” algoritam u drukerovoj Tesli, auto te zaključa, odveze u bjelorusku šumu i tamo se “slučajno” zapali. Okrivimo Bjeloruse, proglasimo novi multipolarni poredak i nastavimo spašavati čovječju ribicu.
A ako sve to propadne? Imamo raštiku. To je naša tajna snaga. To je kelj prije kelja. Kale before kale. Dok se nuklearne sile budu pržile, mi ćemo uzgajati raštiku u podrumima ili u nuklearnoj zimi, jer kako kaže moj prijatelj koji mi je donio jedan dan raštike: “E vidiš ovo malo spženo oko listova, e to tako treba, e to znači da ju je mraz opalio. Tad je najbolja.” Jer ništa, ali baš ništa, ne može ubiti raštiku i našu sposobnost da se smijemo dok sve oko nas ide u krasni k…okošinjac.
