Jesen je počela brutalero. Upala pluća s mindfuckom. Pojavila se jesenska magla i jeli su se vrganji. No nikako da se pojavi minus temperatura. Djeca rastu kao vrganji i jedu facu i stavljaju prste u oči i usta, voljni su i ugristi za nos. Uglavnom super.

Kako se pojavio AI, a pratim još od waiting listi počeo mi je ići na jetru. AI može stvarati dobru mjuzu. Kad je bilo ljeto proveo sam ga u podrumskom studiju promptati glazbu. Sad imam pitanje out loud – ako je tamo u srednjem vijeku trebala kajdanka za odsvirati pjesmu, koja je točno razlika ako već postojeća elektronska muzika se piše na drugačiji način?

Možda su note super za svirati u Big Bandu ili pljeskati na divni plavi Dunav, ali pobogu zašto je elektronska glazba koju stvaram pod labelom “AI”. To me baš ispizdi. Prije svega, ukupno oko 40 pjesama koje sam napisao, uglazbio, napravio master, sve je goddamn “AI”.

Pa kažem oke, ako se fotke koje popravim s nekim “AI” enhance alatom odmah ozbačuju kao “AI” to nije “fully AI generated” već je kotišten “AI” alat za bolju kvalitetu.

Isto s glazbom. Ideje za pjesme su moje, prompovi su probrani, generirano je na stotine traka koje satima preslušavam da mi se eventualno neka svidi. Kad mi se svidi, u svim tim plaćenim “AI” programima iznjedrim traku. Dakle, da napravim traku s procesom koji je ultimativno naporan u mjeri da mi uho bude “preslušano”. Toliko glazbe poslušam da mi treba apsolutna tišina koji dan jer je proces “grueling”.

I onda glazba dobije label “AI”. Pa to je kriminal. Platim alate, potrošim stotine sati, uši mi krvare i “AI” mi owna glazbu makar je glas moj. Zamisli to džubre. Ma jok, AI uopće ne želi uzeti moj credit i autorstvo. Ako sam naučio stvarati nešto uz pomoć AI, a ne uz gitaru, kako to da glazba nije “GUITAR OWNED”?