Zaboravljena Schole i tiha agonija vizionara “Zapada”: Zašto moramo usporiti pod Suncem

Naš put do istinske slobode, kako za koga, počinje jednim naizgled kontradiktornim činom: zastajanjem i usporavanjem. U ovom svijetu jurnjave, stajati mirno ili hodati sporo je radikalno. Svi jure te zaposlenost i ljudski odnosi tu nikad gori. Ekrani hipnotiziraju. Toliko stvari da više ne znamo što nam je nužno i potrebno nasuprot što je van granica mogućnosti, održivosti ili jednostavno – zdravog razuma.

Starogrčka “schole” nije bila puka lijenost; bila je plemeniti, posvećeni prostor dokolicе, temeljni preduvjet za duboku misao. Prije nego što je škola postala dvorana s klupama, komunističkim “packama” i”klečanju na kuruzi” te “đavolje igralište” ili slični PR spinovi iz prošlih režima 20. stoljeća. Krenulo je sve to od Freuda i njegovog rođaka Bernaysa. Freud, kokainski manijak i njegov ujac stvorili su feminizam. Freud je ostao živ do početka Hitlerovskog sranja kojeg je nekakva “crna ruka verzija 2.0” opremila metaamfetaminimina pa da priča bajke o oslobođenju nekakvih bijelaca. Sav taj PR je postao neka žena u trapericama koja puši cigaretu hodajući New Yorkom, tako pokazujući nekakvu “slobodu i jednakost muškome”; kao da je releventna Rooseveltu na konferenciji na Jalti.

Schole je bila stanje uma: sloboda od nužnog rada, posvećena kontemplaciji (kasnije novijem kršćanskom konceptu budističke meditacije, koji se razlikuje u tome da u našem tijelu ušutimo kao Hramu Božjemu i prisjećanju na žrtvu ljubavi. Sokrat je dokazao da i nepismeni rob može rješavati matematiku pod tutorstvom. Ta je “schole” rodila je filozofiju, umjetnost i znanost. Krenuvši od Orfičkog jajeta i Pitagorejskih škola ili Eluzijskih misterija.

Zapadnu civilizaciju koja želi postati globalna izradila je stara Grčka, ponajprije krenuvši od Platona, zatim Aristotel “Nikomahovom Etikom” te njegovim učenikom Aleksandrom Velikim po kojem je današnja Palestina dobila ime gdje se događa nekakvo “primirje” i “postiže se dogovor”. Kad se Noa nakon potopa napio od vina, prokleo je sina koji je “pokrio ga” i uz to prokleo zemlju Kanan, gdje je današnji Izrael i Palestina. Konfliktna situacija na Bliskom Istoku i u Maloj Aziji uvijek je bila napeta, jer, Sredozemlje je poput “Međuzemlja” u Gospodaru Prstenova. Sredozemlje želi biti slobodno, ali nikako ne uspjeva jer svaka religija tog, sada multikulturalnog Zapada temeljena je na Kršćanstvu, Židovstvu i Islamu duhovno.

Jednako tako, Sveti Grad Jeruzalem postavljen je kao “Kamen Spoticanja” za sve narode, barem tako je navedno u Svetom Pismu. Izgleda da dok se ne postigne se potpuna pravda koju provode militantni islamisti, Bliski Istok ostati će mjesto tenzije. Do kad? Nije moja briga, kao što je briga Hrvatske i Europske Unije.

Demokracija nakon drugog svjetskog rata i dobu hladnog rata za SAD postala je sredstvo “njihove ideje demokracije i Californicationa” globalno što je ontološki nezamislivo. Osvajanje svijeta kroz prilijevanje krvi, pod izlikom da čitav svijet treba pod svaku cijenu biti “Kalifornikacijski i NATOiziran”. Taj “Zapad” preko bare ne razumije da dok su oni budni, “istok” spava i obrnuto. To ne znači da su jedni budni a drugi pospani, već da se oboje bude i uviđaju greške “globalne demokracije”. Jer uz republike, postoje i monarhije. Gramzivi Zapad nije poput “Orijentalnog Istoka”. I nemoguće da krajnji zapad (Silicijski krš) bude jednakopravan “kršu Dalmacije ili Dolomita”.

Izjava Donalda Trumpa u razgovoru za postizanje mira u Izraelu da će na silu razoružati Islamske ratnike, usput rekavši da je “Meloni zgodna” pokazuje u Sponvilleoj verziji redova u amoralnom kapitalizmu ono što se može nazvati “barbarstvom”. U knjizi “Je li kapitalizam moralan” Andre Comte Sponville sa Sorbonne tvrdi da je nemoguće brkati redove kapitalizma. Trump je Meloni nazvao “zgodnom” pred najvećim čelnicima zemalja dok Stanley Tucci otkriva “Bella Italia” lifestyle i svoje korijene, a nisam siguran je li itko od njih pogledao film “La Grande Bellezza”. Reći tako što je tragikomično.

Prvi red kapitalizma je znanstveno-tehnološki. Taj red najvažniji je za napredak sustava kapitala. Drugi red je pravno-politički red. Treći je moralni, četvrti etički, a peti je eventualno red “ultimativne ljubavi” ili “Boga”. Trump je ozbiljno pobrkao redove i ispao barbar jer je umislio da snagom može razriješiti paradoks “kad beskonačna snaga suprotstavi se nepomičnom objektu” . U ovom smislu nepomičnom Hamasu koje nije briga za njihov život već za Božju Pravdu. Jednako tako “anđeostvo” je brkanje redova predstavljajući ideju Trumpa kao “spasitelja” dok “Salvatore Mundi” je “Kralj nad Kraljevima”, ovisno u nekom kontekstu religije. Niti jedna religija ne treba spasitelja jer religija je eventualno “nešto peto i nepoznato”.

U sredini je Europa, koja je u mitovima oteta. Jedan disidentski ruski pisac Mereškovski kaže da “Europa želi poroditi mir, ali uvijek rađa rat”. Dmitrij Mereškovski sanjao je o nekom trećem tisućljeću vladavine slobode i Svetog Duha. Iz tadašnjeg Ruskog Carstva bio je prognan u Francusku jer komunizam bez Boga i pameti nije uspio. Navodno u Francuskoj revoluciji kad je glava zadnjeg francuskog monarha pala na zemlju i dalje je nešto govorila. Europa oduvijek sanja mir, no izgleda da je zajebancija gotova.

Lisabonski Ugovor tiho je prošao bez referenduma i napravio davno sanjanu integriranu Europu. Europa se ozbiljno ujedinila. Oni koji su vani, ostaju vani. Oni koji su unutra su oni za koje se treba zbrinuti evropskom “kohezijskom politici”. EU je odlučila ići putem socijalne kohezije i vladavine zajedničkih prava. New York s Kipom slobode nije više mjesto gdje se događa ostvarenje nekakvog sna ili slobode jer nema politiku socijalne kohezije ili inkluzivnosti već ultra “laissez-faire” sirovom amoralnom kapitalizmu bez pravila. Značenje “amorala” kapitalizma je u tome što kapitalizam kao rad, zemlja i kapital ne mari ili je izvan kategorije morala. Moral je tek treći stup u kojem vjeruje se da su građani u mogućnosti mijenjati državu bacanjem jaja ili paradajza na ustanove vlasti, ali zaboravljaju da je vlast utemeljena na sili. Stoga moralni red je inferioran pravno-političkom. Jer moralni red u Sponvilleovom sustavu redova odnosi se na osobni moral.

Danas, američka ideja je dokolicu pretvorila u još jedan “task” na listi: “Odmori se 30 minuta – efikasno!” Aplikacije za meditaciju mjere naš zen, fitness satovi nas tjeraju da budemo optimalni čak i u snu. Cijeli život pretvorili smo u jednu veliku, neprekidnu, tjeskobnu potragu za učinkovitošću i namjera je to isfurati globalno, što je nerealno, Rusiji, Kini, Indiji, Emirati, hajde priseri! Ako je netko voljan njima nametati nekakav “policy” svijet će se upišat od smijeha ili će ispasti ogroman blam.

“Di je priša?” No, prava misao, ona Aha! Heureka! Ona iskra, nikad ne dolazi po rasporedu. Ona je divlja, neproračunata i duboko neučinkovita. Tiranija algoritma nas tjera da radimo brže, ali ne dopušta nam da stvaramo dublje, da uronimo u hram našeg Tijela. No algoritam nije duša, već alat. Silikonski krš. Apsurd umjetne inteligencije i ideja da će neki alat omogućiti nam da “sjedimo i ne radimo ništa s beskonačnom zabavom i euforijom spoznaje” je nerealna.

Taj kontrast između vizije i efikasnosti najbolje oslikava lik rođen iz naših krajeva. Nikola Tesla – čovjek koji je sanjao o besplatnoj, bežičnoj energiji koja je danas noć pretvorila u dan, a siromašnima donijela svjetlo. Ali taj san nije mogao procvasti u surovim, iako prelijepim gudurama Like, gdje je rođen. Njegov san o svjetlu, simbolično, sinuo mu je u Budimpešti, no da bi ga ostvario morao je otići u Novi svijet, u epicentar učinkovitosti i kapitala – New York koji je nakon doba Viktorijinih stepenica i konja koji su srali u tolikim količina govana predstavili kroz idelnu ideju New Yorka i “Sam u kući” fenomena ideje Božića, ali onog američkog. Svakako Kršćani slave Božić, no zakaj je hrvatski božić nejednak američkom? Jer mi bacamo “šenicu i kuruzu i daj Bog racekov i picekov” kaj oni uopće kurca pojma nemaju.

Njegova filantropska vizija znanosti, ideja da izumi služe čovječanstvu, a ne profitu, bila je u osnovi ne-učinkovita. Tesla je bio genij schole zarobljen u kavezu efikasnosti i vjerojatno “oš kupit ciglu” scenariju.

Sanjam da se vratio, da sad gleda u ovaj naš današnji svijet gdje neintuitivna, hladna, redukcionistička znanost dominira koja je rascijepala atom. Ono što su vidjeli kad su rascijepili atom su vrtlozi energije, kvantove i nešto neshvatljivo je toliko jednostavno da moraš biti glup da ne shvatiš, ma kaj got.

Vidio bih kako se njegova genijalnost koristi za pokušaj dominacije, a ne za oslobođenje. Vidio bi kako se filantropija izvrtala u hladnoratovski PR, bankarski George Westinghouse i J.P. Morgan šljam, a znanost se svela na utrku za sljedećim, mjerljivim proizvodom dok nisu nastali svjetski ratovi. Štoviše, Mađarska je napravila jednako pogubnu grešku kad su dva Židova otkrili još nešto nezamislivo – nuklearnu energiju i izvezli u SAD. Svi oni vjerojatno se okreću u grobu jer nisu znali da znanost ima granice te da red morala i etike nalaže te granice u razvoju znanosti da služi ljudima u “ethosu” odnosno “dobrom duhu”.

Životi ovih znanstvenika nose lekciju: znanost umjesto da nas oslobađa kao grčka schole, uperena je protiv ljudi i to u obliku nezamislivih suptilnih oružja koja bi trebala biti alat. Do te točke gdje je moguće globalno uništenje.

Krv, znoj i suze su nužni, mi smo biološka bića s višim kognitivnim mogućnostima. Dana nam je pamet i moramo se boriti da je zadržimo i sve što je “smart” nije “art”. Ali ta muka nije cilj. Ona je cijena koju plaćamo za trenutak slobode, kad odahnemo od rada, dobijemo prirodnu navalu nekih kemikalija u CNS-u da se osjećamo zadovoljno. Naše pravo i zdravlje da se gegamo i kušamo vrhnje vlastitog truda neće biti u tome da se potrošimo pod snagom Big Bena, sata koji nas bičuje.

To je trenutak kad stojimo maleni, ne ispod zvijezda, već ispod Sunca. Zvijezde su daleko, ali Sunce svaki dan se pojavi. Zaslužili smo taj topli, efikasno-neefikasni trenutak mira jutarnjeg izlaska svjetla i posprepmit se spat kad sunce zađe. Replicirati proces koji se događa u Suncu i usmjeriti ga kao oružje masovnog uništenja kao da nije potpuna ludost dok nas i samo Sunce dovoljno muči UV zrakama. Pametnome dosta,

Na kraju, moramo ponovno pronaći hrabrosti za neučinkovitost. Napredak znanosti spada u prvi red kapitalizma jer gura nas naprijed. No kad znanost postaje oružje protiv nas to se zove – zlo.

Dok se AI brine za brzinu, mi ćemo se brinuti za smisao. Usporite. Udahnite. Jer istinsko vizionarstvo raste samo u onim trenucima koje tiranija učinkovitosti nije uspjela ukrasti. To je dokolica dostojna čovjeka.