Samo ljubav! No kakva? Razdioba antičkih viđenja ljubavi

Ponekad mi se čini da hrvatski jezik ima manjkavost kad se radi o ljubavi. Žene to pokazuju na način koji muškarcima baš nije uopće jasan niti će ikad biti. One najbolje je napisati to da sve učine potpunim, ljepšim, daju dušu i sve ukrase prisutnošću. One su zagonetka za svakog muškarca i ponekad se dogodi da smo bespomoćni pred njima. Sirotinja jer ne možemo znati niti razumijeti makar im poklonimo baš sve, ali muškarac se može osjećati potpuno prazno.

S druge strane, muškarci su idioti u ljubavi. Kao da nam fali pola mozga jer u pola sekunde žena može promijeniti sve i muškarac se pita pa kaj je bilo ovo? Mi prije od svega ne razumijemo sebe, a kako da razumijemo žene? To nam baš ne ide, a ako ide onda je nešto kao fortuna. Puka sreća ili sudbina ili nekakva “viša sila”. Mnogi očajni muškarci danas ljubav kupuju skupim stvarčicama za skupo žensko dupe i tijelo violine.

Za razliku od prošle kolumne, u ovoj filozofiram o ljubavi. Uran je vladar vodenjaka, najčudniji lik od svih, pa tako moj horoskopski znak ima neki arhetipski utjecaj i na stil pisanja. Vodenjaci su kao kutija belgijske bombonjere. Nikad ne znaš kaj je unutra. Ili kao iz filma “The Holy Mountain” koji nikad nije završen. Činiti dobro nikad nije gotovo, niti izgleda da raditi dobro, ono što valja i vrijednosti nikad ne staje jer ovaj svijet ima ontološku grešku u nečemu. Uvijek može bolje, ali kad to izvedemo, frustrirani smo jer i tog boljeg je superlativ, i od superlativa opet super superlativ superlativa. Jednostavno naš zemaljski svijet možda ima tu grešku da iz njih učimo, da budemo bolji. Ali čak i da shvatimo sve i popijemo svu pamet svijeta, greška ostaje. Zakaj? Nemam pojma, ali ljubav pokriva tu grešku. I dalje savršena ljubav u trenu može postati horor. Mi Hrvati jednostavno kažemo “volim te”, “ljubim te”. I tak. Imamo jednu riječ – ljubav. Ali ta ljubav nas čini zbunjenima. Nemamo neki “vodič” kako voljeti, ljubiti. Koga, što, zašto, gdje, kako?

Stari Grci, mudrijaši, lijepo su nas zajebali. Svijet je zavolio pare i sustave kontrole u opisu špilje koju Platon, mudrijaš, i moj prvi bijeli zec kojeg sam imao kao kućnog ljubimca se zvao. No nažalost moj zeko Platon, bio je jako malen. Stao mi je na dlan i bojao me se i kakao je i kakica mu se zalijepila na bijelo krzno. Nisam znao kako da ga očistim pa sam ga okupao. I Platon, moj mali zec je umro. Bio sam tužan jer nisam znao da se mali zečevi ne kupaju nego valjda trebao sam neku kefu nabaviti da mu krzno isčetkam. Zaista nisam imao pojma kako da mu pomognem. Bilo mi ga je žao, ali nije me satrla tuga kao nakon što godinama zavoliš neku veću životinju poput pesa. A to se opet ne može usporediti s tugom ako izgubimo voljenu osobu. E to bolje znamo, tugovati i naricati i uništit si život, vjeru, optužit svijet i spremni na nezamislivo jer smo “nešto” ili “nekog” izgubili. Ali zajebimo to, vratimo se na ljubav ili kak bi velika Slovenija rekla “ljubezen”.

Starogrčaka klasifikacija ljubavi nudi bogat materijal za promišljanje o složenosti ljudskih odnosa. Njima ljubav nije samo jedna riječ ili poimanje. Stari Grci su, za razliku od modernog shvaćanja ljubavi, u anglosaksonskm “I love you” to su drugačije klasificirali. “Love” kao ljubav na jaziku Hrvata bizarno znači nešto kao “da može bum te volela ak’ imaš love”. Nemaš love? E jebiga, ak’ nemaš love nebum ja za siromaka udala se. I tak to.

Mudri Grci ulavnom kroz prizmu romantične strasti, prepoznali su i imenovali više različitih oblika tog snažnog osjećaja. Ima ih osam najčešće spominjanih vrsta.

Starogrčke Vrste Ljubavi: Vodič za Komplicirane Emocije

Eros (ἔρως) – Strastvena, Erotska Ljubav Definicija: Imenovana po grčkom bogu plodnosti i strasti, Eros predstavlja seksualnu strast i želju, onu snažnu, intenzivnu i impulzivnu privlačnost koja se javlja na početku romantične veze. To je kad iz gornje glave sva pamet ode u donju. Barem kod muškaraca.

Grci su na Eros često gledali s oprezom, smatrajući ga opasnim, vatrenim i iracionalnim oblikom ljubavi koji može zaposjesti osobu i dovesti do gubitka kontrole. Iako je neophodan za razmnožavanje da radi neki alat, njegova nestabilnost i sklonost brzom nestajanju bila je prepoznata. U modernom kontekstu, to je “zaljubljenost”, faza “leptirića u trbuhu” koja, ako se ne razvije u nešto dublje, obično izblijedi. Za dugotrajnu vezu, Grci su smatrali da se Eros mora nadopuniti drugim vrstama ljubavi. Rimljani su imali nešto sličniju klasifikaciju, Amor koji ima strelicu pa nas “pogodi da smo se zaljubili”.

Philia (φιλία) – Prijateljska Ljubav, Duboko Drugarstvo

Definicija: Philia je duboka, cijenjena prijateljska ljubav ili bratska naklonost koja se razvija između jednakih, zasnovana na lojalnosti, dijeljenju emocija, žrtvovanju i povjerenju.

Grci su Philiju često cijenili više od Erosa, naglašavajući njezinu stabilnost i razboritost. Platon je ideju Philije razradio kao platonsku ljubav – ljubav bez fizičke privlačnosti, fokusiranu na divljenje karakteru i vrlinama drugoga. To je ljubav koja se razvija među suborcima, dugogodišnjim prijateljima, ili čak i između partnera koji su jedno drugome prvenstveno najbolji prijatelji. U nju je ugrađena spremnost na žrtvu za drugoga i iskrena briga za dobrobit prijatelja. To je odanost, nada, vjera u odnos između osoba.

Storge (στοργή) – Obiteljska Ljubav, Prirodna Naklonost

Definicija: Storge je prirodna naklonost i bliskost, najčešće ona koja postoji između članova obitelji – roditelja i djece, braće i sestara. Ova vrsta ljubavi je nježna, zaštitnička i bezuvjetna. Ne ovisi o izgledu, zaslugama ili postignućima, već je utemeljena na krvnoj vezi i navici. Storge je sporija za izgradnju od Erosa, ali je izuzetno čvrsta i teško se prekida. Ona hrani razvoj djeteta i daje mu sigurnost, no može se proširiti i na bliske prijatelje koje smatramo dijelom svoje “obitelji”.

Agape (ἀγάπη) – Nesebična, Univerzalna Ljubav

Definicija: Agape je najviši oblik ljubavi, bezuvjetna i nesebična ljubav, suosjećanje koje se proteže na sve ljude, prirodu ili Boga. Agape je “poklon ljubav”, ljubav bez očekivanja koristi ili uzvraćanja. To je altruizam u svojoj najčišćoj formi, volja da se čini dobro drugome, bez obzira na to tko je. U kršćanstvu je kasnije postala sinonim za Božju ljubav prema čovječanstvu. Ona je potrebna za zdravu zajednicu i društvo, jer predstavlja sposobnost brige za strance i opće dobro.

Ludus (λούδος) – Razigrana Ljubav Ludus je zaigrana, koketna i neozbiljna ljubav. Ljubav kao igra, bez obveze. Karakteriziraju je flert, zavođenje, ples i zabava. To je ljubav mladih ili onih koji su u vezi radi uzbuđenja, a ne radi predanosti. Grci su je cijenili kao element koji unosi lakoću i radost u život. U zrelim vezama, zadržavanje Ludusa (zaigranosti, šala) smatra se važnim za održavanje iskre i lakoće. I svađa je ludus, kad na primjer stavimo veš na košaru za veš umjesto da podignemo poklopac i bacimo gaće ili hlače u košaru. Ili pak, nedajbože, čašu stavimo na stol umjesto na podložak i tri dana nas obuzme ludus.

Pragma (πρᾶγμα) – Trajna, Zrela Ljubav Pragma je zrela ljubav koja je sazrela, a temelji se na razumijevanju, predanosti i zajedničkim ciljevima. To je ljubav koja traje. Pragma se često razvija iz Erosa ili Ludusa, ali s vremenom nadilazi puku strast ili igru. Temelji se na praktičnim razlozima, zajedničkim vrijednostima i sposobnosti prihvaćanja. To je svjestan izbor da se ostane s partnerom, da se “radi” na vezi i da se pokaže naklonost unatoč svim preprekama i promjenama (u izgledu, statusu, itd.). Grci bi je vjerojatno preporučili kao temelj dugog braka. Ili bi TBF pjevao “uskladimo toplomjere”.

Philautia (φιλαυτία) – Ljubav Prema Sebi Philautia je ljubav prema samome sebi. Grci su razlikovali dvije vrste: pozitivnu i negativnu. Negativna Philautia je sebičnost i arogancija, egocentrična ljubav koja dovodi do usredotočenosti samo na vlastitu korist. Pozitivna Philautia je samopoštovanje i samilost prema sebi. Grci (posebno Aristotel) su smatrali da je pozitivan oblik Philautie ključan: ako ne voliš sebe, ne možeš iskreno i zdravo voljeti drugoga. Tko je siguran u sebe i brine o sebi, ima više ljubavi za dati drugima. U današnjim vremenima puno je negativne Philautia jer osuđujemo sami sebe i na nas ogroman utjecaj ima marketing. Rijetko se može nači osoba koja voli sebe i u sebi vidi da je “alles gut”. No na svu sreću, znanost je otkrila hrpu lijekova koji omogućavaju kad upadnemo u tu zamku melankolije ili depre omogućiti da se osjećamo bolje. No antidepresiv neće omogućiti to. Za zavoljeti sebe trebamo se jednostavno prihvatiti kakvi jesmo i zanemariti “kaj budu ljudi rekli” ili ona stara “pusti selo neka priča”.

Manija (μανία) – Opsesivna Ljubav Manija je opsesivna, posesivna i ljubomorna ljubav koja često dovodi do ludila ili bijesa. Smatrala se neuravnoteženim stanjem, često nastalim kao posljedica nestabilne mješavine Erosa (strasti) i Ludusa (želje za igrom/zavođenjem) ili nedostatka Philautie (samopoštovanja). Osoba opsjednuta Manijom često osjeća potrebu da posjeduje partnera, proganja ga i žudi za stalnom potvrdom. U vezi je Manija toksična jer partnera pretvara u objekt želje i ispunjenja vlastitih emocionalnih praznina. Dosta je Manije u svijetu. Ne samo oko osoba kao subjekta ili objekta žudnje, već oko raznih stvari, statusa, šta ti ja znadem. Čini mi se da danas najviše ljubavi je upravo Manija. Svi smo manijaci. Sve nas treba u ludnice. Manijakalni smo prema skoro svemu. A to nije zdravo. Kad bismo dopustili šamaranje umjesto raspravljanja, da se uvede “bitchslap policy” to bi bilo produktivno.

I tako ovi grčki koncepti pokazuju koliko je složena i raznolika ljubav. Od strastvenog Erosa do nesebičnog Agapea, Grci su nam ostavili temelj za razumijevanje da nijedna veza ne može biti zdrava ako se oslanja samo na jednu vrstu ljubavi. Vjerojatno ih ima i još, Mogli bismo uvesti novu propedeutiku, znanost o ljubavi. Kad netko pita tko si ti? “Ja sam Biofil, volim sve stvoreno, prirodu i društvo.” Tko si pak ti? “Ja sam Ecomanijak, imam Ludus prema zaštiti planeta Zemlje” A ti tko si? “Ma pere me Eros, nemrem si pomoći.” Kako to misliš, ne možeš si pomoći? Pa imaj Philautia prema sebi, pomozi sam sebi.” A ti četvrti tko si ti? A ja prakticiram Pragmu, zanš to ti je… Ajde, dobro, previše filozofiraš.