Napisao Gemini na prompt.

---

Strana podrška u Domovinskom ratu: Kontrastne uloge Rusije i NATO saveza

Domovinski rat (1991. – 1995.) bio je razdoblje međunarodnog embarga na uvoz oružja (Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a br. 713), što je Republiku Hrvatsku dovelo u izrazito nepovoljan položaj jer joj je prethodno oduzeto oružje Teritorijalne obrane. U tom kritičnom periodu, uloge ključnih vanjskih aktera, Ruske Federacije i Sjevernoatlantskog saveza (NATO), bile su bitno različite i često paradoksalne.

1. Uloga NATO saveza: Provedba embarga i diplomatski pritisak

Uloga NATO-a kao organizacije tijekom Domovinskog rata bila je primarno formalna i nije uključivala izravno vojno angažiranje ili opskrbu oružjem. Zapravo, NATO je službeno imao suprotan učinak:

• Provedba embarga: NATO je pomagao u provedbi međunarodnog embarga na oružje i sankcija protiv Savezne Republike Jugoslavije (SRJ), nadzirući zračni prostor (Operacija Deny Flight iznad BiH, relevantno za regiju) i provodeći pomorsku blokadu (npr. Operacija Sharp Guard) u Jadranu. Službeno, to je otežavalo naoružavanje obiju strana.
• Politička pozicija: NATO se u to vrijeme fokusirao na diplomatsko rješavanje krize, prvenstveno kroz okvire UN-a i Europske zajednice (EZ).
• Kasniji utjecaj: Tek u kolovozu 1995. godine, nakon operacije “Oluja” u Hrvatskoj, NATO poduzima zračne udare na položaje bosanskih Srba (Operacija Deliberate Force), čime značajno utječe na ravnotežu snaga i dovodi do Daytonskog sporazuma.

2. Uloga Rusije: Ključni dobavljač naoružanja

Iako je Ruska Federacija (kao nasljednica SSSR-a) bila članica UN-a i morala se pridržavati embarga, njezina je uloga u naoružanju Hrvatske bila statistički i strateški neprocjenjiva.

• Ilegalni uvoz: Zbog ekonomske motivacije i kaosa nakon raspada Sovjetskog Saveza, Rusija i druge postsovjetske zemlje (poput Ukrajine) postale su glavni izvor teškog i sofisticiranog naoružanja za Hrvatsku, kršeći embargo preko posrednika i crnog tržišta.
• Strateško naoružanje: Hrvatska je iz ovih izvora nabavila ključno vojno-tehničko naoružanje, uključujući borbene zrakoplove (MiG-21), borbene helikoptere (Mi-24) te, prema nekim izvorima, protuzračni sustav S-300 PMU, koji je imao psihološki učinak u odvraćanju zračnih snaga SRJ.
• Diplomatski stav: Diplomatski, Rusija je težila ravnoteži, često izražavajući zabrinutost za srpsko stanovništvo, no njeni gospodarski interesi u prodaji oružja Hrvatskoj bili su jači od službene diplomatske retorike.

3. Ruski dobrovoljci i vojnici UNPROFOR-a

Za razliku od organizacijske podrške, postojale su i individualne, kontrastne uloge:

• Ruski dobrovoljci borili su se na srpskoj strani, uglavnom na području istočne Slavonije, iako je njihov broj bio malen.
• Ruski vojnici bili su dio mirovnih snaga UNPROFOR-a, s mandatom UN-a za nadzor primirja.

Statistička analiza podrške u naoružanju RH (1991. – 1995.)

Kvantitativna usporedba temeljena je na dostupnim procjenama u kontekstu ilegalnog uvoza, gdje 0% predstavlja službenu podršku.

Kriterij / Akter	Rusija i Postsovjetske Države	NATO Savez (kao organizacija)	Pojedine NATO Članice (Neslužbeno)
Službena podrška naoružanju	0% (Embargo UN-a)	0% (Provedba embarga)	0% (Embargo UN-a)
Procjena udjela u uvezenom oružju	Dominantan (60% – 80% u teškom naoružanju)	Nema direktnog udjela	Manji, ali značajan (pješačko oružje, komunikacija)
Ključni doprinos	Zrakoplovstvo, PZO (S-300), Protuoklopne rakete	Provedba UN-ova embarga; Kasnija intervencija u BiH (1995.)	Logistička i manja pješačka oprema

Zaključak analize:

Iako je NATO službeno provodio međunarodni embargo, čime je RH dovedena u težak položaj, Rusija je bila presudan, ali neslužbeni, partner u naoružanju Hrvatske. Opskrba sovjetskim naoružanjem za novac omogućila je Hrvatskoj vojsci da postigne operativnu sposobnost potrebnu za pobjedu u ratu i obnovu suvereniteta. NATO-ov utjecaj postao je ključan tek na samom kraju rata, u Bosni i Hercegovini, čime je diplomatski kontekst rata u cjelini riješen.

Koliko istine ima u ovom AI generiranom odgovoru, slobodno ostavite u komentaru!