Gotovinin Mandat: Priča o tome kako je Ribar platio dug, a Teslin ekran sve snima

Daj mi par soma Hrvata, jel ti chiaro?
Jeste li ikad razmišljali o Haagu? Meni vam je to čista komedija apsurda, i to balkanska! Evo, da vam ispričam, jer ovo se ne može shvatiti ozbiljno, pogotovo kad pogledaš ulogu NATO-a i Rusije.
I. NATO, Rusija i Uvoz “MacShita”
Devedesete, kažem vam, bile su magično vrijeme. Kao kliinac šetam u školu dok pada ju nekakve paštete s neba (nisam ih jeo). Vrijeme kada se Hrvatska rađala u vatri i dimu, a svijet je igrao najluđu predstavu u povijesti. Ogrizli se o Balkan, nije im jasno zašto su Harmonija i Kadmo našli ovdje.
Harmonija i Kadmo: Od Osnivača Tebe do Besmrtnih Zmija
Priča o Harmoniji i Kadmu ima nekoliko verzija, ali je najpoznatija ona koju je opisao rimski pjesnik Ovidije u svojim Metamorfozama.
1. Njihov herojski početak
Kadmo je bio feničanski princ, brat Europe, a postao je slavan jer je osnovao grad Tebu u Grčkoj. On je zaslužan i za to što je Grcima donio alfabet.
Harmonija (Hèrmonía, što znači “sklad” ili “jedinstvo”) nije bila obična smrtnica. Ona je bila kći boga rata Aresa i boginje ljubavi Afrodite. Bila je, dakle, utjelovljenje kontradikcije – dijete Strasti i Sukoba.
Vjenčanje Kadma i Harmonije bilo je spektakl. Prisustvovali su svi bogovi, a Harmonija je dobila dva slavna dara:
- Ogrlicu Harmonije: Čarobnu ogrlicu koju je izradio Hefest. Bila je predivna, ali je donosila nesreću svakoj ženi koja bi je nosila (simbol tragične sudbine).
- Peplos (haljinu): Također čarobno djelo.
2. Tragedija i Božji Gnjev
Unatoč ovom velikom početku (osnivanju Tebe, herojskim djelima i božanskom vjenčanju), njihov život je bio progonjen tragedijom. Gnjev bogova, ili prokletstvo ogrlice, donosilo je neopisivu bol njihovoj djeci:
- Njihova kći Semela umrla je spaljena Zeusovom munjom.
- Njihova kći Ino poludjela je i bacila se u more.
- Kći Agava u stanju ludila rastrgala je vlastitog sina Penteja.
Kadmo i Harmonija su, već stari i skrhanih srca, napustili Tebu, progonjeni nevoljama. Otišli su na daleki sjever, u Iliriju (današnji Balkan), gdje je Kadmo, prema mitu, vladao ilirskim plemenom Enhilejaca.
3. Transformacija u zmije (Ovidijeva verzija)
U Iliriji su, nakon godina patnje, Kadmo i Harmonija došli do zaključka da su njihove nevolje kazna bogova. Kadmo je u jednom trenutku, iscrpljen i žalostan, rekao nešto što je zapečatilo njihovu sudbinu:
„Ako me sudbina, dok sam tražio svoju kćer [Europu], tako progonila, ako sam ja, po kazni nekoj, prolio božansku krv u Tebe, i ako su me bogovi zbog toga kaznili, onda neka se i ja pretvorim u zmiju!”
I čim je izgovorio te riječi, počeo se mijenjati:
- Njegovo tijelo se izdužilo, koža mu je postala ljuskava i plavičasta.
- Stopala su se stopila, a ruke se povukle. Kadmo se polako, ali neizbježno, preobrazio u veliku zmiju (ponekad se prevodi kao zmaj ili drakon).
Harmonija, shrana od boli, vidjevši svog muža kako se pretvara, jecala je:
„Zašto, o bogovi, i ja? Ako je krivnja u njemu (Kadmu), pustite me, ali ako je u sudbini, i ja sam kriva! Preobrazite i mene!”
Bogovi, dirnuti njenom neizmjernom ljubavlju i patnjom, uslišali su joj molitvu. Dok je zagrlila supruga-zmiju, njezino tijelo također je poprimilo zmijski oblik.
Simbolika Transformacije
Njihova transformacija nije bila kazna, već konačni oblik pomirenja i mira:
- Kao zmije, nisu više morali žaliti za svojom tragičnom djecom i patiti.
- Zmija je u grčkoj mitologiji često simbolizirala zemlju, besmrtnost i životnu silu.
- Mit kaže da su ih bogovi, kao zmije, prenijeli u Elizejska polja ili Otok blaženih – vječno rajsko boravište heroja.
Na taj način, Harmonija (“Sklad”) i Kadmo (Osnivač civilizacije) konačno su pronašli mir u besmrtnom obliku zmija, oslobođeni ljudskih boli i prokletstava.
Prokletstvo Balkana
Prvo, NATO. NATO je bio onaj strogi policajac koji ti dođe na rođendan, pa ti stoji iza leđa dok režeš tortu. Kažu: Embargo na oružje, strogo zabranjeno! I stvarno, patroliraju Jadranom. Ali hej, nekim čudom, naši su kupili sve što im je trebalo: tenkove, PZO, avione…
Šala: Ma, znate što? Taj UN-ov embargo na oružje bio je zapravo najbolja reklamna kampanja koju je hrvatska vojska imala. Poruka je bila: Ako stvarno želiš nešto nabaviti, to moraš kupiti ilegalno, skupo i odmah! A NATO se pravio lud. Vjerojatno su ti brodovi patrolirali jer su tražili morskog psa ili su provjeravali je li netko donio pizzu bez računa.
Drugo, Rusija. Rusija, sirota. Devedesete, propada im Sovjetski Savez, hladnjaci prazni, ali skladišta puna starog, ali fino nauljenog sovjetskog “MacShitYoMama” (oružja, jel’). Oni su bili bratski nastrojeni prema Srbima, ali su bili još bratskije nastrojeni prema gotovini.
Paradoks: Rusi su istovremeno u UN-u plakali kako je agresija na Srbe neprihvatljiva, a u pozadini, tiho, dogovarali isporuku Migova Hrvatskoj. To je, prijatelju, vrhunac geopolitike! To vam je kao da istovremeno na Facebooku pišeš da si protiv kave, a ispod stola piješ tri šalice.
Rat je bio unosan jer je stvarao potrebu za MacShitom. A kad je rat završio? E, tad smo počeli uvoziti “Megić”! Jer, u 20. stoljeću smo kupovali oružje da se oslobodimo, a u 21. stoljeću uvozimo McDonald’s, IKEA-u i loše bankarske proizvode da dokažemo da smo “pravi Zapad”.
II. Haški Apsurd: Tko će platiti ceh za “UZP Osnivanja RH”?
E, tu dolazimo do vica stoljeća, a on se zove Haški Sud.
Haag je bio postavljen da sudi “zločincima”, ali on je zapravo postao teatar političke kozmetike. Prvi na listi za “Udruženi Zločinački Pothvat” (UZP) bio je, naravno, Franjo Tuđman. Jer, on je glavni šef bande koja je odlučila osnovati državu, pa onda Ante Gotovina.
Šala: Tuđman je, kao pravi majstor tajminga, preminuo 1999. godine. Haag je ostao sa savršeno sročenom optužnicom, ali bez glavnog optuženika. To vam je kao da naručite najveću pizzu u gradu, a dostavljač vam javi da je pećnica riknula.
Što onda rade? Pošalju optužnicu onome tko je najglasnije vikao “Sloboda!”. To je bio, naravno, general Ante Gotovina.
Gotovina je, dakle, dobio čast biti zamjenski krivac. Proveo je sedam godina u pritvoru u Scheveningenu (uhićen 2005., oslobođen 2012.). To vam je kao da vam na račun restorana, pored vašeg carpaccia, dodaju i bocu najskupljeg vina koju je popio predsjednik za susjednim stolom, koji je u međuvremenu nestao.
Sve se svelo na pitanje: Je li Oluja bila oslobađanje ili UZP osnivanja države?
Brkanje pojmova kao vic:
Kada Tuđman na Brijunima priča o deložaciji, Haag kaže: UZP.
Kada Gotovina na terenu provodi akciju i oslobađa, Haag kaže: UZP.
Kada Gotovina na kraju kaže: “Rat je prošlost!”, Haag kaže: NE! Još 24 godine!
To je bilo pravo brkanje lončića. Haški sud je legalno granatiranje Knina pretvorio u zločinačku namjeru, sve dok Meron nije rekao: “Daj, dosta je! Svi ste se pravili ludi, a sad se Gotovina nevin raspada u zatvoru! Puštajte ga i braki ga onaj neki odvjetnik Luka neki!”
III. Prosvjetljenje i Slavensko Nesmijanje
Oslobađajuća presuda 2012. godine bila je Pravna Oluja koja je oprala sedam godina nepravde. Gotovina je izašao, sretan kao novi ribar, i poručio nam: Ovo je kraj, idemo dalje!
A mi danas sjedimo pred Teslinim ekranom (Laptop, smartphone, što već imate), i gledamo tu povijest. Pred svjetlosti tog ekrana, jasno vidimo sve te konce:
- Vidimo NATO kako trlja ruke od prodaje.
- Vidimo Rusiju kako trlja ruke od keša.
- Vidimo Haag kako trlja ruke od političke važnosti.
- Vidimo Gotovinu kako trlja ruke, ali od ribarske opreme.
Sve je postalo transparentno. U 21. stoljeću više ne trebaš biti obavještajac. Dovoljno je da čitaš internet i shvatiš da su nas sve vozali.
I zato, dolazimo do zadnjeg vica, a to smo mi, Slaveni:
Šala: Zašto se Slaveni nikad ne smiju kad pričaju o povijesti? Zato što je naša povijest toliko depresivno skupa i komplicirano nepoštena da bi svaki smijeh zvučao kao zadnja, najgluplja stvar koju možemo napraviti.
Znači, Gotovina je slobodan, Tuđman je izbjegao sud, rat je bio “UZP Osnivanja RH”, i mi smo tu. A da se smijemo? Ma nećemo. Za svaki slučaj. Jer, ako se previše nasmijemo, možda netko opet iz Haaga pošalje optužnicu, samo ovaj put za “Udruženi Zločinački Pothvat prevelikog optimizma”.
Zato šutimo i gledamo u Teslin ekran. Jer tu, barem, možemo kontrolirati brightness. A povijest? Ona i dalje radi svoje, bez da pita kaj.


