Modra kozokrvina je haskap

Haskap se još zove i modra kozokrvina

Modra kozokrvina ili haskap – naziv za plavu bobicu koju sam po prvi put pojeo u godini 2014. Haskap je internacionalni naziv, točnije Ainu naziv. Priča oko naziva tog grma koji daje većinom sitne plodove, ali poneke sorte mogu davati krupnije i sočnije plodove je – poklon na granama. Haskappu – originalni naziv za bobice koji su pokloni na granama.

Jer japanski narod jako voli proizvode od haskapa, u Japanu je haskap izuzetno cijenjen. Zašto je tako, pokušavam i sam otkriti. Jer haskap zaista je poseban, svaki grmić daje svoju vrstu bobica. Neke su male i okrugle, neke su velike i izobličene, neke su oblika poput kruške, neke oblika poput valjka, svaki grmić ima svoju posebnost. Stoga haskap nije bobica koja je prijateljski raspoložena za ogromne komercijalne poteze jer je plod vrlo, vrlo delikatan.

Osjetljiv plod

Plod haskapa poput šljive na sebi ima suptilan zaštitni film koji ukoliko se dotakne, bobica haskapa odmah izgubi zaštitu i počinje biti mekana, ispuštati svoj nektar i više nije svježa. Stoga haskap vjerojatno nikada neće postati voće koje je komercijalno mega dostupno kao voće široke potrošnje.

Prve sezone bila je kišovita godina i sve sadnice su se primile, ali nekoliko mjeseci nakon sadnje, nakon što su dobile organsko gnojivo guano, nekoliko dana nakon gnojidbe odbacile su listove i pomislio sam – nešto sam napravio vrlo krivo. No haskapi su odlučili hibernirati čitavu sezonu.

Sljedeće sezone, već krajem veljače, pojavili su se pupovi. Pomislio sam opet, pa gdje tako rano? Još ništa ne zuji u zraku, još je zima, gdje su bumbari i pčele? No pupovi su se pojavili, pa cvjetovi, pa novi, svjetlozeleni, prekrasni mladi listovi.

Zatim gledajući kako se razvijaju, čuo sam zujanje bumbara, koji su svom snagom počeli kao da su pijani zujati po voćnjaku. Bumbari su ti koji vole haskap, jedino oni. Vrijeme je postajalo toplije i aktivnost insekata se povećala, a pojavile su se i pčele. No pčele ne mogu doprijeti do nektara koji daje cvijet haskapa. Nemaju zahvat da pokupe nektar. One možda mogu obaviti oprašivanje, ali ne mogu doseći nektar haskapa.

Ubrzo zatim počeli su se pojavljivati prvi zametci plodova, zelene boje poput malih čahura, svijetlozelene boje koja odmara oči. Narasli bi i odjednom, u svega jednom danu bi postali plavi. No bobica nije zrela kad poplavi, njena unutrašnjost treba postati plava također. Tek kad postane potpuno plava, s ljubičastim i crvenim nijansama, kompletno, bobica je zrela. Treba joj otprilike deset dana do dva tjedna, ponekad i više da dozrije.

Ljubav na drugu

Tada sam ih počeo jesti i počeo sam otkrivati da haskap zaista je posebno voće. Osjeti se kiselost na prvu koja osvježava, ali se osjeti i slatkoća s još, ne bih mogao točno definirati, specifičnim okusom na kraju. Svaki grmić je priča za sebe, a zato jer je svaki grmić priča za sebe, haskap je time priča za sebe.

TP