Kako profitirati kroz više izvora prihoda?

Assets vs. Liability – obaveze protiv imovine

Kad sam uspješno položio ispit ekonomije na fakultetu kod profesora Brkića, iz ne znam kojeg pokušaja, dobio sam nekoliko pitanja. Grupa koja je bila u kabinetu profesora buljila je u novčanicu od 200 kuna. Prof. Brkić upitao nas je koja je vrijednost novčanice od 200 kuna. I išao je redom. Kao hipnotizirani, svi su buljili u tu novčanicu. Dok sam ja došao na red, i pogledao novčanicu od 200 kuna odgovorio sam – nema vrijednosti. Vrijednost je nula. Svatko je nešto rekao, ali nitko nije znao koji je točan odgovor osim profesora.

Sljedilo je sljedeće pitanje. Koji su proizvodni faktori u kapitalizmu? Nadao sam se da odgovor na to pitanje neće nitko znati, jer je odgovor u Keynesovoj knjizi na prvoj ili drugoj stranici u gornjem kutu u plavom kvadratu. To sam upamtio. Svi su umuknuli i nitko nije imao pojma. Zatim je došao red na mene. Kad sam odgovorio: rad, zemlja i kapital, profesor Brkić rekao mi je: “kolega, molim Vas dajte indeks.” Dobio sam dvojku.

Danas kad čujem kaotične i konspirativne teorije kapitalizma, u kojem svatko ima svoje mišljenje (a vrijednost mišljenja je nula također), a nitko ne raspolaže činjenicama, obično preskačem u širokom luku takva mišljenja ili debate.

Rad, zemlja, kapital – objasni kao da imam 5 godina

Zašto čitati Kapital, kad su oni poput Johna Maynarda Keynesa već dobro upućeni u stvar. Kad netko razumije neki koncept, onda će ga moći objastiti malom djetetu od 5 godina (Explain Like I’m 5). Svako dodatno kompliciranje ne koristi i zamućuje ogledalo. Kapital se stvorio od čega drugoga nego zemlje i rada. Od bogatstva Zemlje i od rada ljudi. Jednostavno k’o keks.

Rad

Prvi i osnovni princip. Svatko zna što je rad. Znoj, krv i suze. Bez rada čovjek i, općenito civilizacije ne bi postojale jer su utučeni sati, dani, godine, stoljeća, tisućljeća da bi se nešto izgradilo. Svi su ljudi radnici i svatko nešto radi. Bez rada ništa se ne bi moglo transformirati. Kažem transformirati, jer čovjek nema alkemičku “prima materiju” da stvara. Ona ne pripada čovjeku, nego pripada eventualnom Stvoritelju. Čovjek može kopati vrt, ići na posao u firmu, pričati u parlamentu, ali čovjek ne može ništa stvoriti. On može dobiti ideju, koju može otkriti, a ako ju je otkrio znači da je ona postojala i prije nego ju je otkrio.

Rad stoga je sudbina svakog čovjeka i neizbježan faktor kapitalizma jer se mjeri vremenom i energijom. Rad karakterizira broj utučenih sati i količina energije koja je bila potrebna za izvršiti određenu ideju. Rad je zajednički svima nama u mjeri u kojoj smo voljni izdvojiti vrijeme i trud, odnosno energiju za nešto izvršiti. Kapital je osnovan na radu, a za taj rad je nagrađen nekim obećanjem, bilo da će imati hrane da nadomjesti energiju, ili će imati višak hrane za sebe da nahrani i svoju obitelj. To obećanje da će dobiti nagradu je i svojevrsni motivator da čovjek bude radnik. Jer očekuje da njegov rad bude validiran, odnosno otisnut, bilo to na novčanici ili čeku ili ugovoru o radu, svaki čovjek želi da njegov rad bude prepoznat. Rad je početak svega i nema kraj.

Zemlja

Zemlja je sljedeći faktor u kapitalizmu jer transformacijom Zemlje čovjek može stvoriti civilizaciju. Počevši od Egipta, kad je Nil transformirao Zemlju da bude plodna, civilizacija se mogla stvoriti jer je Zemlja pružala bogatstvo toj civilizaciji. Današnja civilizacija jednako tako ovisi o Zemlji. No velika razlika između egipatske civilizacije i današnje globalne civilizacije je u tome što shvaćamo da Zemlja ima određenu količinu resursa. Kad se resursi potroše, bit će to kraj civilizacije ili stvaranje nove civilizacije. Napretkom znanosti i raznih alata i sveopćem boomu tehnologije suočavamo se s krizom resursa. Zemlja ima dovoljno resursa za svakoga, ali ne i za svačiju pohlepu. Stoga, kapital svoje bogatstvo crpi iz Zemlje i rada ljudi. Kapital je poput faraona, a svi mi smo robovi radnici na tvrdoj zemlji. Ono što je svojstveno Zemlji je da je konačna, a ljudska pohlepa je beskonačna.

Kapital

Jer kapital ima čarobnu moć sam iz sebe proizvoditi vrijednost tako da se premješta tamo gdje je plodno tlo, postao nam je gospodar kojeg ne vidimo, koji nije jedan, niti na jednom mjestu, niti pripada ikome. Tko posjeduje mnogo kapitala, za uzvrat kapital posjeduje njega jer stalno mora misliti o njemu. No kapital poput novčanice od dvjesto kuna sam po sebi nema vrijednost jer je informacija. Dakako ima moć, a to je moć da tamo gdje se premjesti stvara nešto novo, drugačije, korisno ili štetno, nevažno, jer je poput alata. Sjekira je korisna ako cijepamo drva za ogrijev, ali sjekirom također možemo uništit sva drveća na svijetu i ostati bez kisika ili ubiti nekoga. Kapital je amoralan, izvan kategorije je morala. To je vrlo dobro opisano u knjizi “JE LI KAPITALIZAM MORALAN – o nekim smiješnostima i tiranijama našega vremena. koja mi je bila omiljeno štivo na faksu.

Kapital ima brze noge

Sama etimologija riječi kapital dolazi iz srednjevjekovnog latinskog capitalis što znači glava. Jednako tako može značiti kao pridjev – glavni, odličan ili smrtonosan. Je li naša glava dobar ili loš gospodar? Za procijeniti je na nama. Svatko tko posjeduje kapital, odlučuje iz glave gdje će ga premjestiti. Jer kapital može to – premještati se tamo gdje je plodno tlo, rasti i umnožavavati se. Samo što tlo kapitala nije više plodna zemlja, već plodni umovi koji će mu davati snagu. Je li bismo mi premještali kapital tamo gdje je plodno tlo ili krš? Danas je stvar toliko jednostavna za velike kapitaliste da mogu premještati svoj kapital dodirom prsta bilo gdje u bilo koje vrijeme i kao takav je postao eteričan, poput informacije.

U digitalnom dobu smo došli do toga da više nije potrebno imati tvornice i ljude koji proizvode. Dovoljno je napraviti zgodan software, koji je apstraktan kod, nekakav digitalni zapis, koji se može replicirati beskonačno i svaka replika ima cijenu. SaaS industrija cvjeta. Kapital stoga sam iz sebe može stvarati još kapitala, naizgled iz ničega. Štoviše, oni koji su bezobrazno bogati i kupuju skupe stvari zarađuju kupujući enormno skupe stvari, jer će one vrijediti još više kad ih se odluče riješiti. Bezobrazno bogati kad kupuju bezobrazno skupe stvari ne troše već zarađuju. Jer nešto što je bezobrazno skupo je i rijetko i ograničeno.

Ipak, ključan problem je što se jedne stvari ne možemo riještiti, niti ju možemo odbaciti, a to je tlo po kojem hodamo niti možemo zanemariti gravitaciju. Ne možemo se riješiti naše prirode, ne možemo se otisnuti u drugi sunačni sustav, barem ne još, moramo ostati tu gdje jesmo i živjeti naše živote. Bar za sad. Kapital nije gospodar niti je kapital stvaran, ali je stvarno ono što on učinkovito stvara privid moći i stvarnosti. Sav kapital, poput novčanice od 200 kuna vrijedi nula, jer se iz nule stvorio i iz nule se stvara i dalje. A stvara se na jedan specifičan način – a to je povjerenje i dogovor. Kao trust mozgova, kapital treba mozgove da nastane, a bez mozga ne možemo.

Kako sam uspio zaraditi 12 000 kn mjesečno baveći se neprofitabilnim poslovima

Prije svega, u engleskom jeziku postoje dva pojma koje je teško prevesti na hrvatski. To su “assests” i “liability”. “Asset” je nešto poput imovine, a liability nešto što nas opterećuje i košta. Posjedovanje stana je imovina i obaveza, može biti asset ukoliko ga se iznajmljuje npr. Jednako tako može biti “liability” jer se moraju plaćati režije i popravci i sl. Automobil je “liability” jer ga se mora točiti, popravljati, otplaćivati kredit, stalno gubi vrijednost i uvijek košta. Ultrabogataš kad kupi neki ultraskupi auto će pak profitirati. Moja formula koju sam otkrio slušajući jednog jutjubera je ta da svatko tko se želi domoći novca mora imati različite izvore prihoda. Ta osoba mora posjedovati “assete” odnosno imovinu koja ne stvara trošak već vrijednost. I nakon toga, imati čim manje “liabilities” odnosno obaveza i troškova. Idealno je imati 7 izvora prihoda. Do tog broja još nisam došao ali nije neisključivo doći jednog dana.

Dvostruko više od prosjeka

Kad sam došao do 12 000 kuna mjesečno radio sam poslove koji se doimaju neprofitabilnima. No imao sam samo tri izvora prihoda. Freelancao sam na nekoliko projekata gdje bih zaradio nekoliko tisuća kuna radeći svega dva to tri sata dnevno. Mjesečno bi to ispalo oko dvije do četiri tisuće kuna. Zatim sam se bavio poljoprivredom, od koje sam mjesečno zaradio jednu do dvije tisuće kuna. Bavio sam se iznajmljivanjem gdje bih mogao i zaraditi od dvije do šest tisuća kuna. Na kraju mjeseca zarada oko 12 tisuća kuna s malim paušalnim porezima.

Od svega pomalo

Taj način rada omogućio mi je biti konkurentan, jer nisam morao imati visoke cijene za svoje usluge, a opet sam imao mogućnost pružiti vrhunsku uslugu. Nekad sam znao raditi od 7 pa do 1 ujutro. Znao sam i mirno spavati do podneva. Ipak, poslovi su bili zadovoljavajući i koristio sam svoje vještine kako bih ih napravio sve kako spada. Baveći se s više stvari odjednom koje su mi zanimljive i izazovne, uspio sam doći do plaće koja je dvostruko veća od prosječne plaće. Nekad više, nekad manje. Baveći se naizgled neprofitabilnim poslovima, slušajući glasove – ne isplati se jeftino iznajmljivati, ne isplati se raditi za tri soma, ne isplati se baviti poljoprivredom. Doduše to je sve točno gledajući ne dalje od nosa i, ako čovjek ima jedan izvor prihoda. Više izvora prihoda donosi veću slobodu. I više utrošenog vremena na rad, na kraju donosi više tih novaca.

Sve je u glavi

Caput, kapitalizam, riječ je u biti za “glavu”. Ovisno o sezoni, ponekad sam znao živjeti na minmalcu, pričam o 2 i pol soma kuna, i ostalo bi mi do kraja mjeseca i višak. Kako sam to uspio? Prije svega, preselio sam se izvan grada i živio u kući koja je “off grid”. Kuća to može biti doduše, ali nije sasvim off. Cijena interneta i telefona 250kn i 50kn struja. Ukupno 300 kn režije. Vrt sa povrćem, vlastito voće i pripremanje vlastite hrane. Dovoljno je tisuću kn za ostale namirnice i još ostane tisuću za nešto treće.

Minimalno frugalno

Istina, frugalan je to način života ali zanimljivo je provesti takav eksperiment i vidjeti doista što je potrebno, a što samo “mislimo” da je potrebno. Većina onoga što mislimo da nam je potrebno uopće nije točno. Svatko bi trebao doista razmisliti što raditi kad imamo malo i što raditi kad imamo dovoljno i što raditi kad imamo previše.

Zaključak

Stoga, kapital je u glavi. On nas čini bogatima, može nas učiniti siromašnima, može uništiti, može stvoriti, može se replicirati, može što god poželi. No ipak, taj kapital nema svoju dušu. To je slovo na papiru, ili nekakva informacija, umjetna inteligencija, nekakav imaginarni robot. Bez ljudstva koje podupire tog mamuta, sa svojim željama i maštanjima, kapital može ispariti u sekundi. Kroz povijest smo valjda naučili da ono što se činilo nemogućim postaje moguće. Kapitalizam jednako uvjerljivo djeluje. Doduše, svatko tko se želi okoristiti kapitalom to može učiniti. No u trenutku kad ga posjeduje, čovjek shvati da kapital nije živo biće.

Tako da sam kroz proteklih nekoliko godina eksperimentiranja naučio da su bogatstvo ljudi, životinje, drveća, moji grmovi, bumbari, sve što je živo, što se kreće, što je osjetno odnosno “sentient”. Imati zajednicu ljudi koji podupiru jedni druge najveća je vrijednost čovjeku, barem meni. Imati svoj prostor jednako tako. Ljudi su najveće bogatstvo. Zemlja je bogatstvo. Tko ne može uvidjeti vrijednost u tome i ne osjeća se zaštitnički prema tome možda bi trebao kupiti naočale kao u onom filmu “They live”. Problem nije kapitalizam, problem je u glavi.