Duboka čežnja za proljećem

Duga je zima, i hladna i izgleda nepomična. Slična je nekoj vrsti kazne, zapovjedi da se spava, da se odmara, da se štedi, da nada ponovo dolazi uskoro. Nije ovo neka od najgorih zima, bilo je puno gorih. No je li može zima uopće biti loša, kad ona pokazuje život koji je oguljen od svog lijepog zelenog tkanja intenzivnih boja obučenog u najljepši kontast . Drveća izgledaju popust strašila pod njenom vlašću. Tlo djeluje neprobojno. Zrak gotovo gust.

Zima ima svoju boju, bijelu ili smeđu, ili sivu koja se nalazi većinom u gradu. Jer zima oštećuje život i tjera ga na odmor, mi dosta često ne znamo odmarati kako treba. Unatoč tome što tražimo pravi odmor, rijetko koji odmor je pravi odmor da možemo ustati vedri i osvježeni i reći sami sebi da smo imali pravi odmor kakav treba biti. Većinom se budimo s glavoboljama uz agresivne zvukove i načine buđenja. Kao da smo u nekakvom ratu.

Jer je zima odmaranje prirode i oblik čišćenja od nepotrebnog, ona pročišćuje i jača i nas i ona želi da ju osjetimo. Najviše nas podsjeća da smo toplokrvni, da trebamo toplinu i zajedništvo. Jer se zimi sav život u prirodi skriva u svojim jazbinama i rupama i sanja svoje i zajedničke snove, zima nas tjera da se stisnemo i da osjetimo njenu moć da nam pokaže da je ona gospodarica koja dopušta ponovo novom životu da jedino preko nje pokaže novo odijelo, nove boje, sve novo. No ona uvijek mora doći da nas stisne, da nas iscijedi, da nam pokaže tko mi jesmo. A tko smo mi prema njoj? Sićušna bića koje ona u svega par trenutaka može oboriti s nogu. Unatoč svojoj moći, ona nije nemilosrdna.

Jer je zima toliko moćna i jer je ona element, ideja, snaga i podsjećanje na to da pred njom možemo drhtati kao bespomoćni miševi, treba ju osjetiti i prihvatiti takvu kakva jest. Jer je i odozgo većinom siva, plašt nad našim glavama je uporno siv, ona ne dopušta čak ni suncu da pobijedi dok ona vlada.

Jer ona vlada moćno i nemilosrdno, ona jednako tako i čuva, ona je zakon, ona je hladna da bismo mi mogli biti jedni s drugima. Jer je teško biti jedno s drugim zbog vječne zapetljanosti, često ju gledamo kao neprijateljicu, kao onu koja nam onemogućava umjesto da ju sa strahopoštovanjem osjetimo i pohvalimo da je toliko iskrena, moćna i snažna.

Pozdrav zimi, iz toplog kutka moje radne sobe.

TP