10 razloga radi kojih sam zahvalan ovaj mjesec

Standard

Srpanj se bliži kraju pa sam odlučio napisati objavu za kraj mjeseca. Jednu večer šetao sam gradom s prijateljima i čuo kako neki ljudi koji sjede na klupici konstantno ponavljaju bože pomozi, bože ovo, bože ono. Mi smo se jako dobro nasmijali i netko od nas se upitao zašto ljudi češće ne kažu – bože hvala na ovom, hvala na onom itd.

Prva stvar koje smo se sjetili bilo je – bože hvala na toplinskom udaru od 36 stupnjeva celzijevih. Bez toplinskog udara ne bi postojalo ljeto i ne bismo se imali oko čega žaliti. Da je uvijek savršeno toplo ne bi bilo niti klima uređaja. Da je sve savršeno, zašto bismo uopće i mi postojali? Da je tako, vjerojatno bi svijet bio ekstremno dosadno mjesto prepuno tupoglavih stvorenja koji uopće ne razmišljaju. Kakav bi to bio svijet gdje sve funkcionira onako kako zamislimo da treba funkcionirati? O čemu bismo uopće mislili u takvom slučaju? Razmišljanje nam ne bi bilo potrebno u tom scenariju. Zato sam odlučio razmisliti i napisati deset razloga radi kojih sam ovaj mjesec zahvalan.

Zahvalan sam što voluharice nisu pojele korjenje svih haskapa

I poljski miševi moraju nešto jesti. Jako vole korjenje haskapa i tako su uništili oko petnaestak haskapa. No nešto mora jesti i poljske miševe. Svjedočio sam velikom igrokazu škanjaca koje sam gledao dok rade svoju predstavu na nebu. Letjeli su gotovo iznad mene dok sam potajice gledao sve to s terase. Skvičali i tako uzbuđivali miševe da izađu iz rupa. Dok se odjednom nisu počeli strmoglaviti i grabiti miševe kao nekakav desert. Priroda radi čovjeku štetu iz perspektive čovjeka. No iz perspektive prirode, čovjek nema pojma o tajnama prirode.

Zahvalan sam pticama što su pozobale sve bobice aronije

U svega tjedan dana, bobice aronije su nestale. Kad sam primjetio da bobice nestaju primijetio sam drozdove kako slijeću i goste se. Neki drozdovi jedu velike količine voća i raznih sjemenki. Potom probave neoštećene sjemenke, pomoću čega se rasprostranjuju neke biljke. Drozdovi rasprostranjuju sjeme imele na neki poseban način. Sjemenka im se zalijepi za perje, pa dođu na neko drvo ga očiste. Sjemenka pada na granu i nakon nekog vremena naraste nova imela. Sedam vrsta drozdova je kritično ugroženo. Pet vrsta je ugroženo. Osamnaest vrsta je osjetljivo. Za dvadeset dvije vrste je najmanja zabrinutost. To znači da su drozdovi osjetljivi i ugroženi i obožavaju aroniju. Stoga ne mogu biti ljut na njih već im zaželjeti zdrave i jake mlade i neka ostanu gdje jesu. Prema ovoj studiji 21% ptičjih vrsta je gotovo pred izumiranjem i 6.5% je izumrlo radi loših procesa u ekosustavima. Projekcije indiciraju da će do 2100te godine 6-14% svih ptičjih vrsta izumrijeti, a 7-25% (28-56% na oceanskim otocima) će biti funkcionalno izumrlo. Važni procesi ekosustava, a posebno truljenje, oprašivanje i raznošenje sjemenki će biti u padu. Zdravlje ekosustava mjeri se u raznolikosti ptičjeg svijeta. Na svu sreću, mi imamo obilje mnogih ptica ovdje i želimo da tako i ostane.

Zahvalan sam što je kiša pala u pravi čas

Unatoč suši i jakom sunčevom zračenju, vlaga u zemlji ispod malča oko haskapa bila je vlažna i u najsušnijem vremenu. Haskapi doduše teško podnose visoke vrućine i lišće im je postalo tamno radi snažnog sunčevog zračenja. Kiša je pala u pravi čas i tako pomogla voćnjaku da dobije novu nijansu zelenog. Neke sorte haskapa su ostale zelene, dok su neke dobile tamnoljubičastu boju. Kiša je spaljeni teren pretvorila u svega nekoliko dana u blago zeleni teren i pomogla da se stvari barem malo stabiliziraju. Hvala kiši.

Zahvalan sam što sam naučio kako napraviti fini liker od haskapa

Liker od haskapa je gotov i poseban je, ali vrlo drugačijeg profila nego prošle sezone. Naučio sam da je potrebno mnogo vremena za dobiti top proizvod i mnogo pokušaja i promašaja. Slično kao i u vinarstvu, za dobiti pravo vino potrebno je izvući brojke i svaka godina nosi svoj potpis. Za sljedeću sezonu liker će biti spreman za ponudu onima koji žele zasladiti nepce s dubokim tamnim aromama ovog voća. Zahvalan sam sam sebi što sam napravio nešto fino.

Zahvalan sam svima koji se bave uzgojem haskapa

Hrabar potez je uzgajati voće za koje nitko nema pojma što je. U Hrvatskoj postoji svega dvadesetak registriranih proizvođača koji se vjerojatno pitaju isto pitanje kao i ja – kako dobiti najfiniji haskap i predstaviti potrošačima haskap kao iznimno bobičasto voće koje će zavoljeti jednom kad probaju onaj vrhunski uzgojen. Svi koji se trude proizvesti haskap i plasirati ga na tržište i od tog posla živjeti spadaju u junačku priču. To nije baš tako easy. Zahvalan sam svima koji su se usudili.

Zahvalan sam svima onima koji su me posjetili, kontaktirali i pitali za savjete

U svega šest mjeseci nakon što je pokrenut ovaj blog dobio sam mnoge upite emailom, telefonom i nekoliko posjeta uz mnoge pohvale i pitanja na koja nisam mogao dati 100% točan odgovor jer tek trebam postati pravi stručnjak. Na primjer – koliko se može zaraditi uzgojem, koje sorte nabaviti, je li obavezno navodnjavanje, gdje kupiti sadnice, kako saditi haskap u zemlji koja ima pH 4.5. Na mnoga pitanja sam pokušao dati odgovore u nekim od svojih prijašnjih objava. Onome tko želi uzgajati haskap iz užitka i strasti, vjerojatno će imati uspjeha i savladati izazove. Zahvalan sam svima onima koji žele stvarati novotarije, izazove i vole okus rizika jer bavljenje agrikulturom je takav posao.

Zahvalan sam na uspješnosti bloga

Posjećenost bloga raste svaki mjesec i bliži se brojci od 6000 pogleda, više od 1600 jedinstvenih posjetitelja iz više od 40 država cijelog svijeta. Te brojke u usporedbi s velikim blogovima su dakako malene, ali pokazuju da se se haskap pretražuje online. Projekcije za budućnost su povoljne i uz dodatni digitalni posao nakon što naši haskapi počnu biti produktivni u punom potencijalu i brojke će biti više, ali za sad je dovoljno biti ohrabren i ovakvim statistikama.

Zahvalan sam što smo zaradili prvih 5 zvjezdica na Airbnb-u

Naš Airbnb smještaj dobio je svoju prvu peticu. Za disruptivnu tehnologiju poput Airbnb-a vrlo je važno biti spreman naučiti pravila platforme te pokazati gostoljubivost i spretnu komunikaciju. Dobar domaćin je ljubazan, spretan i spreman pružiti gostu nezaboravan doživljaj. Potrebno je i ponuditi ono što Hrvatska skriva, a to su mala mjestašca koja imaju svoje priče dovoljno daleko od grada i dovoljno blizu prirodi. Zahvalan gost je zahvalan domaćin.

Zahvalan sam što imam 24/7 posao umjesto 9-5

Umjesto radnog vremena od devet do pet može se odabrati dvadeset četiri sata na dan, sedam dana u tjednu. Pa tko bi to sebi napravio? Možda se to ne čini kao razborit izbor jer većinom odaberemo ono poznato nego da se se uputimo u nepoznato. Strah od nepoznatog je temeljni čovjekov strah i uvijek se čini lakše odabrati ono poznato, a ekstremno teško prihvatiti ono što je skroz nepoznato i otići u tome smjeru. Bez obzira što je mnogo toga nepoznatog na horizontu, zahvalan sam na tome što učim svaki dan.

Zahvalan sam što sam dio nove generacije 

Teško je točno definirati čime se bavim. Spadam u skupinu milenijalaca, u takozvanu generaciju Y. Generaciju milenijalaca obilježava da su rođeni u osamdesetima, devedesetima i ranim dvijetisućima. Ova generacija je označena kao generacija djece baby boomera; koja je upoznata s komunikacijskim, medijskim i digitalnim tehnologijama. U mnogim dijelovima svijeta njihovo odrastanje je uključivalo liberalni pristup politici i ekonomiji. Velika recesija imala je utjecaj na tu generaciju jer je uzrokovala rekordnu razinu nezaposlenosti među mladima i mogućim dugoročnim ekonomskim i društvenim štetama ovoj generaciji. Osobno sam osjetio kako je bilo prije 2008. i posljedice su se osjetile vrlo brzo nakon toga. Isprva volim misliti da sam poljoprivrednik, ali sam jednako tako i novinar i blogger, fotograf, snimatelj, dizajner, marketingaš i PR, domaćin i proizvođač i trgovac i filozof i najviše od svega, prirodoljubiv.

TP

Što je Nordgod?

Standard

nordgod_logo_2U hladnoći sjevera nužno je maksimalno upotrijebiti resurse u kratkom periodu i naoružati se oklopom protiv mnogih prirodnih nedaća koje donosi tundra i sjeverna obratnica. Nordgod zvuči ozbiljno, kao da dolazi sa zvijezde Polaris. Izgovor djeluje drvenasto, gusto, nepoznato, udaljeno, friško i borbeno. Tako je bilo u početku.

Jednoga dana žena vrač iz nekog plemena u tundri skupljala je korijenje i lišće te je otkrila plave bobice koje je nabrala i odnijela u selo gdje su živjeli, blizu rijeke Rael. Svi iz plemena isprobali su nove bobice, ali glavni šaman odlučio je da je šteta takve iznimne bobice trošiti već je odlučio kako ih sačuvati tijekom cijele sezone i koristiti za lijek i napitak koji bi davao snagu, optimizam i zdravlje.

Šaman je radio mjesecima na receptu koji bi bio idealan za njegovo pleme. Nakon mnogo mućkanja, nakon omjera koje je naučio, nakon mnogih eksperimentiranja, izmiksao je napitak. Kad su oni iz plemena probali napitak preobrazili su se u snažne i visoke ljude s dugom kosom, Postali su Nordi, a napitak su nazvali Nordgod.

Jer je životna energija u napitku bila toliko snažna, koju su nazvali Od, napitak je imao snagu da ih preobrazi u ljude koji su bili otporni na sve sjeverne nedaće, da dobiju iznimnu snagu i uvid, a također bi se zabavljali pijući Nordgod. Od tada, Nordgod je njihov napitak koji piju u svojim kućama, tik do rijeke Rael.

Nordi su jaki, tvrdoglavi i iznimni ratnici. Otporni su na smrzavanje, rado ratuju i entuzijastični su prema vođenju rata i poznati su po brutalnosti. Jer su iznimno vješti u sjevernim uvjetima gdje su dani predugi ili ih uopće nema, morali su pronaći utjehu, snagu i užitak.

Tako je bilo u početku. Kad su živjeli Nordi,  Nordgod je njihova ostavština. Isti napitak za nove ljude. Uskoro dostupan onima koji se usude uživati i pobjeđivati.

TP

Zavirite u našu hižu Barbara

Standard

Na imanju imamo dva drvena zdanja. Ovo su fotografije koje su napravljene sredinom veljače za sunčanog vremena i radi se o hiži Barbara. Prvo zdanje koje smo započeli s gradnjom godine 2009. je stara drvena hiža premještena, obrađena i unaprijeđena da služi kao dnevni salon ili za spavanje. Napravljena od hrastovih planjki u prvom desetljeću dvadesetog stoljeća, drvena hiža stara je čak više od sto godina!

hiza Barbara.jpg

U njoj je, za vrijeme dok je služila kao prava kuća za život seljana obitavalo čak više od osam do devet članova obitelji svih generacija. Svih njih osam ili devet u tih jedva četrdeset kvadrata prostora! Zajedno su spavali i dijelili snove. Bilo je zgusnutno svakako spavati u tako malenom prostoru, ali tako je bilo prije skoro pola stoljeća. Naši preci nisu imali predrasuda jedni prema drugima, ali tko zna kakvih je trenutaka, priča, sjećanja i nadanja ta hiža upila. Stara hiža kojoj tek trebamo dati neko ime ima svoju priču, jer u njoj nije bilo namrgođenih faca. Ima svoju priču koja je skromna, iskrena i nabijena puninom života generacije koja je za to vrijeme živjela život o kakvom danas možemo samo čitati.

barbara2

Prvih nekoliko boravaka u njoj za mene osobno bilo je neobično iskustvo, jer hiža nakon što smo je presložili i stavili novi krov, učinilo mi se da ta hiža kao da je željela nešto ispričati odnosno jasno se izraziti u nejasnoći. Za vrijeme velikih promjena temperature ljeti ili zimi, masivne hrastove planjke su sjedale jedna drugoj na mjesto i konstantno se čulo nekakvo pucanje ili kucanje. Znao sam se prepasti kad sam osluškivao jezik hiže koja je pucala i kucala. No ona je radila jednu stvar – namještala se na novi položaj. I tako su planjke pucale i kucale, a ja sam osluškivao i bio u oduševljenju ali i pojavio mi se upitnik iznad glave jer nisam razumio da hiža ima svoj život koji suptilno priča priču iz ne baš takvih davnina. Ona je na novom mjestu, novom položaju i novom ruhu.

barbara3

Jer dobar posao nikad nije završen, ovaj prostor je još u izgradnji kojem je potrebno dodati “final touch”. U njoj se trenutno može odmoriti u tišini uz staru peć zimi. U vrijeme proljeća nešto svježe prigristi uz svježe haskap bobice ili začiniti jela medvjeđim lukom ili svježim salatama ili divljim samoniklim biljem poput trputca. Ljeti se može odmoriti na putu prema Jadranskom moru jer je vrlo blizu ulazak na autocestu prema Karlovcu ili usput ispeći dobar roštilj ili osunčati se i pripremiti za intenzivnije sunce koje piči na jugu. Ljeti, a pogotovo u kolovozu dozrijevaju aronije i ima nešto svježeg povrća i raznog voća. U jesen moguće je ići u lov na gljive ili uživati u spektaklu boja šume i pogleda koji seže sve do Petrove gore. Za vedrih dana moguće je promatrati nebo i zvijezde noću ili ljeti slušati kontinentalne cvrčke ili primijetiti život ljudi koji žive u starom selu.

hiza6hiza8hiza9hiza10Za one koji vole zimu, knjige i pucketanje vatre u staroj hiži mogu se posvetiti mirnom boravku ili pak koristiti finsku saunu koja se nalazi u drugoj drvenoj hiži i tako doživjeti potpuni doživljaj kontinentalne Hrvatske izvan gradske vreve.

TP

Haskap bobice

Modra kozokrvina je haskap

Standard

Naziv za plavu bobicu koju sam po prvi put pojeo u godini 2014. je haskap. To je internacionalni naziv, točnije Ainu naziv. Priča oko naziva tog grma koji daje većinom sitne plodove, ali poneke sorte mogu davati krupnije i sočnije plodove je – poklon na granama. Haskappu – originalni naziv za bobice koji su pokloni na granama.

Jer japanski narod jako voli proizvode od haskapa, u Japanu je haskap izuzetno cijenjen. Zašto je tako, pokušavam i sam otkriti. Jer haskap zaista je poseban, svaki grmić daje svoju vrstu bobica. Neke su male i okrugle, neke su velike i izobličene, neke su oblika poput kruške, neke oblika poput valjka, svaki grmić ima svoju posebnost. Stoga haskap nije bobica koja je prijateljski raspoložena za ogromne komercijalne poteze jer je plod vrlo, vrlo delikatan.

Plod haskapa poput šljive na sebi ima suptilan zaštitni film koji ukoliko se dotakne, bobica haskapa odmah izgubi zaštitu i počinje biti mekana, ispuštati svoj nektar i više nije svježa. Stoga haskap vjerojatno nikada neće postati voće koje je komercijalno mega dostupno kao voće široke potrošnje.

Zrele haskap bobice

Zrele haskap bobice

Prvi put kad sam okusio haskap nisam bio vrlo oduševljen. Bobica je bila kisela, aroma nije prodirala duboko, pomislio sam ima okus šljive i nema veliki potencijal. Stoga sam ostavio svoje grmiće da rastu. Prve sezone bila je kišovita godina i sve sadnice su se primile, ali nekoliko mjeseci nakon sadnje, nakon što su dobile organsko gnojivo guano, nekoliko dana nakon gnojidbe odbacile su listove i pomislio sam – nešto sam napravio vrlo krivo. No haskapi su odlučili hibernirati čitavu sezonu.

Sljedeće sezone, već krajem veljače, pojavili su se pupovi. Pomislio sam opet, pa gdje tako rano? Još ništa ne zuji u zraku, još je zima, gdje su bumbari i pčele? No pupovi su se pojavili, pa cvjetovi, pa novi, svjetlozeleni, prekrasni mladi listovi.

Zatim gledajući kako se razvijaju, čuo sam zujanje bumbara, koji su svom snagom počeli kao da su pijani zujati po voćnjaku. Bumbari su ti koji vole haskap, jedino oni. Vrijeme je postajalo toplije i aktivnost insekata se povećala, a pojavile su se i pčele. No pčele ne mogu doprijeti do nektara koji daje cvijet haskapa. Nemaju zahvat da pokupe nektar. One možda mogu obaviti oprašivanje, ali ne mogu doseći nektar haskapa.

Ubrzo zatim počeli su se pojavljivati prvi zametci plodova, zelene boje poput malih čahura, svijetlozelene boje koja odmara oči. Narasli bi i odjednom, u svega jednom danu bi postali plavi. No bobica nije zrela kad poplavi, njena unutrašnjost treba postati plava također. Tek kad postane potpuno plava, s ljubičastim i crvenim nijansama, kompletno, bobica je zrela. Treba joj otprilike deset dana do dva tjedna, ponekad i više da dozrije.

Tada sam ih počeo jesti i počeo sam otkrivati da haskap zaista je posebno voće. Osjeti se kiselost na prvu koja osvježava, ali se osjeti i suptilna slatkoća s još, ne bih mogao točno definirati, specifičnim gorkastim okusom na kraju palete. Svaki grmić je priča za sebe, a zato jer je svaki grmić priča za sebe, haskap je time priča za sebe.

Svježe ubrane bobice haskapa - sibirska borovnica

Svježe ubrane bobice haskapa – sibirska borovnica

 

Jer bih volio široj publici dočarati što haskap je i što od haskapa proizvodim, nastojati ću na ovom blogu pratiti razvoj haskapa koji rastu na mojem imanju.

TP