Čim gore, tim bolje – haskap otporan na ekstremne uvjete

Standard

Ljeto popušta, noćne temperature spuštaju se do 11 celzijevih i pala je kiša. Vrhunac ljeta je prošao i bio je ekstreman.  To pokazuje grafika Državnog hidrometeorološkog zavoda koja za većinu Hrvatske opisuje toplinske prilike za srpanj kao ekstremno tople.

Kolovoz-2017-temperature

Kroz srpanj i kolovoz nije bilo gotovo nikakvih radova u polju. Nakon berbe haskapi su dobili sloj malča od potrošenog gljivarskog supstrata i tako smo ih pripremili za ljeto. I taj potez pokazao se kao vrlo dobar jer kroz skoro tri mjeseca nije bilo potrebe za okopavanjem niti čupanjem korova. Ovo ljeto bilo je mnogo brige oko toga hoće li ove biljke koje dolaze iz ekstremno hladnih (a ne suprotno) dijelova planete preživjeti. Raspravljalo se o navodnjavanju – je li bismo trebali napraviti navodnjavanje ili ih ostaviti silama prirode. No pokazalo se da ni navodnjavanje ne bi pomoglo protiv ekstremno snažnog sunčevog zračenja koje je biljke obojalo u jesenje boje.

Amphora-Haskap-Berry-Dry-Summer

Haskap Amphora

Ono što bi vjerojatno više koristilo je nekakva vrsta zasjenjivanja, više nego navodnjavanje, jer izgleda da haskap teško podnosi intenzivne sučeve zrake. Na listovima koji su jako izloženi jakom sunčevom zračenju pojavljuje se prvo tamno crveni pigment i ukoliko je zračenje ektremno intenzivno dolazi do sušenja listova. I to nas je brinulo. No onda se dogodilo nešto neočekivano. Jedna mlada biljka bila je kompletno spržena od sunca. Svi listovi su otpali i izgledalo je da joj ne mogu puno pomoći. No onda se dogodilo ovo.

haskap-new-shoots-summer

Haskap Novi rast usljed vrućeg ljeta

Nakon što je bila kompletno spržena i osušena i listovi su otpali, ova malena je usred ljeta odlučila da započne novi ciklus rasta! Nakon što sam ju otpisao, ona je pokazala da je sasvim u redu i da ne trebam previše brinuti jer pokazuje da još mnogo toga ne znam. Pokazuje se da haskap ima neki mehanizam preživljavanja u najtežim uvjetima i da ekstremni uvjeti izgledaju da čine štetu izvana, ali iznutra, haskap je otporan na sve to (osim na voluharice koje oštećuju korjenje).

Jugana Haskap Ljeto

Jugana Haskap Ljeto

Jugana Haskap Ljeto

Jugana Haskap Ljeto

Od sviju sorata, postoji jedna koja je pokazala iznimnu otpornost na vrućine, a radi se o sorti Aurora koja je jedina sorta s djelomično japanskom genetikom.

Aurora Haskap Ljeto

Aurora Haskap Ljeto

Sve Aurore izgledale su da sasvim ok podnose vrućinu samo s manjim znakovima oštećenja od sunca, dok su ostale pokazivale mnoge znakove da im sunce čini štetu poput sorte Jugana i većine poljskih i ruskih sorata osim kultivara var. kamchatica. Borealis je također pokazala da joj jako sunce smeta.

Aurora-Haskap-Berry-summer-hot

Ljetna sezona bliži se kraju i uz neke izazove nastavljamo posao. Predstoji jesensko hranjenje, uređivanje i nadomjestiti one biljke koje smo izgubili. Na ovom djelu nasada nastanit će se nove Aurore i najnovije kanadske sorte iz linije Boreal koje su dostupne na tržištu od ove sezone. Također, napravili smo i neke proizvode. Ostanite na liniji!

TP

Haskap – prvi cvjetovi u sezoni 2017

Standard

U trećem tjednu ožujka pojavili su se prvi cvjetovi haskapa ove sezone. Uz lijepo proljetno vrijeme, dosta vjetrovito, umjereno oblačno i suho krenula je vegetacija. Bumbari su aktivni i na prvim grmovima koji su procvjetali već je došlo do polinacije. Ovo su najnovije fotografije.

haskap_berry2haskap_berry3haskap_berry4haskap_berry5haskap_berry6haskap_berry7haskap_berry8

TP

Proljetni pupovi haskapa

Gallery

Prvi tjedan ožujka donosi novu nijansu zelene boje. Lijeska se već probudila i svojim resicama otpustila pelud, trava je postala mekša, pupoljci su gdje god se pogleda malo bolje. Još je ni vrit’ ni mimo, čas snažan vjetar, čas kiša, čas oblaci, pa sunce, pa toplo pa hladno i u takvom prevrtljivom vremenu najbolje je niš’ ne delati, najbolje je samo gledati. I pogledavši bolje, proljeće stiže i stvara kaos koji stvara novi red. Neobično je proljeće jer potrebno je probuditi tu zaspalu prirodu koja je usporena, zaboravljiva, snena. Iz tako dubokog sna potrebna je izrazita moć da nikne novi život u novoj sezoni. Osjeća se da sezona započinje, no kakva će biti ne možemo sa sigurnošću znati.

Za razliku od prošle sezone kad su hakapi počeli pupati pokriveni smrznutim slojem snijega i leda koji im je slomio mnoge grane, ova sezona djeluje blaže i uravnoteženo. Haskapi još nisu procvjetali u punini, ali su se pojavili prvi pupovi. Bumbari su spremni, pčele izviđaju teren, ali vodenjak još nije raspoložen što bi upućivalo da još nije došlo pravo proljeće. U prošloj sezoni haskap je već cvjetao krajem veljače dok je u ovoj sezoni već prvi tjedan ožujka i nema pravog cvijeta što je subjektivno bolja okolnost iz mnoštva razloga – veća mogućnost za bolje oprašivanje, manja opasnost od jakog mraza, bolji uvjeti za plodonošenje.

Mlađi haskapi imaju tek par grana, vrlo su mali ali pupovi izgledaju veselo, debelo i zdravo. Stariji haskapi napreduju u čupave grmiće prepune pupova i zametaka cvjetova. Nema vidljivih oštećenja od elementarnih sila prirode poput vjetra, snijega, leda ili ikakvih oštećenja od divljači.

Za sad sve napreduje kak’ bi i trebalo. Evo i skoro tri tuceta slika.

img_0403-copyimg_0401-copyimg_0398-copyimg_0394-copyimg_0390-copyimg_0388-copy copyimg_0372-copy copy

TP

Glasnici proljeća

Standard

Oni su se oglasili i najavili proljeće. Šafrani, jaglaci, medvjeđi luk i jedan pospani vodenjak. Zadnji dan veljače.

glasnici9 copyglasnik copyglasnik1 copyglasnik4 copyglasnik5 copyglasnik6 copyglasnik9 copyglasnik10 copyglasnik11 copyglasnik13 copyglasnik14 copy

TP

Hiža Vlado

Standard

Novije zdanje napravljeno od skandinavske jelovine, sa mini kupatilom, “open end” tušem i finskom saunom zamišljena je da bude mjesto za wellness, kuhanje i jednostavan život u skladu s prirodom.

hizavlado12

Ova hiža spojena je na javnu električnu mrežu sa solarnim grijačem za vodu i spremnikom visokog kapaciteta.

hizavlado

Dnevni boravak za sunčanih dana daje osjećaj prozračnosti i slobode, a za vrijeme kiše i snijega osjećaj ugodne melankolije.

hizavlado8

Finska sauna je krojena po mjeri i postoji mjesta za dvoje ili troje.

img_0135-copy

Iz saune se vrlo brzo može ući u tuš koji nema vrata i osvježiti se bilo zimi bilo ljeti.

hizavlado11

Sauna ima tri mjesta za boravak, mjesto za sjedenje i dva ležeća mjesta gdje je gornja klupa idealna za intenzivni ugođaj i visoku temperaturu koja potiče metabolizam i tijelo da diše, a donja klupa je za odmor pri ugodnoj temperaturi nakon hlađenja.

hizavlado9hizavlado10

hizavlado_3

hizavlado_1

U njoj je moguće pripremati hranu, živjeti, raditi, odmarati, promatrati šumu i osmatrati voćnjake. U ovoj hiži postoji visok strop koji daje osjećaj prostranosti unatoč maloj kvadraturi, ali bez obzira na to postoji mjesta za četiri do pet osoba što se tiče spavanja radi mini galerije.

hizavlado_8hizavlado_4

Kao i hiža Barbara, također i hiža Vlado treba još par sitnica za punu funkcionalnost, a i stiže proljeće i nova sezona pa će biti zauzete jedno vrijeme. Za sve upite budite slobodni javiti se jer ove hiže su da se u njima živi, radi, blaguje i odmara. Jer tak’ treba biti.

Malo je poznato toga o sibirskom limunu

Standard

Sibirski limun odnosno  Citrus trifoliata ili Poncirus trifoliata pikavi je limun. Vrlo je neobičan jer ima izrazito oštre bodlje i biti blizu ovog limuna nije bez opasnosti! Ova vrsta limuna pokazuje svoje zube, a ima neobične plodove koji izgledaju poput limuna samo što zapravo – nisu jestivi.

citrus_trifoliata

Na prvu se čini tako, da nisu jestivi, jer istražujući o ovoj biljci koja može izdržati oštre zime i svoje plodove zadržati na granama dok je vani hladno govori neku drugu priču. Ovi limuni koriste se kao začin, a njihova kora je izuzetno aromatična. U sebi imaju mnogo koštica i vrlo malo soka, ali njihova kora je gorko limunasto aromatična. Tako o ovom limunu piše online. U stvarnosti nisam imao prilike još isprobati ovakav limun radi toga što na našem imanju raste samo jedan mali limun koji tek treba odrasti u drvo.

Listovi nisu kao u običnom limunu već su u parovima po tri lista stoga se koristi naziv Trifoliate što znači da ima tri lista. Ovaj neobičan limun može se koristiti kao podloga za cijepljenje raznih vrsta “pravih” limuna. Citrus Trifoliata je vrsta limuna divljaka koji se uspio popeti u sjeverne krajeve.

20130817citrus_trifoliata3

Plodovi osim što se koriste kao začin u orijentalnoj medicini se dodatno koriste kao i ljekovito sredstvo protiv alergija, pomoć pri mršavljenju i protiv želučanih tegoba i antivirusno. Ovaj limun sadrži visoke koncentracije vitamina C.

poncirus_trifoliata_1_jdp

U Kini i Japanu naziva se još i gorki limun odnosno japanski gorki limun ili kineski gorki limun. Jer je neobičan, o njemu će ovdje sigurno biti još riječi.

citrus_trifoliata2

TP

Priča o zadnjem vuku u Vukomeriću

Standard

Vukomerić je selo koje je naseljeno još od kraja osamnaestog stoljeća. Selo je to mnogih šaputanja, priča, muke, komedije, tragedije, copranja, veselja, nade i radosti i radišnosti. Ono što je tamo u zraku priča svoju priču. Priča nije za svačije uši, jer to je priča vukova. Još strašnije od toga, to je kazna zadnjeg vuka. Lagano brdovita zona i početak Balkana, to su Vukomerićke gorice. Ako je rijeka Sava granica Balkana i Europe, onda su Vukomerićke gorice početak brdovitog Balkana. Može tako biti, a i ne mora. Jer granice su imaginarne i pogled seže do tamo gdje možemo vidjeti. Jer je područje bogato šumama, izvorima, riječicama i potocima, dubokim zdencima, brlozima i divljači ono je oduvijek bilo nezanimljivo osvajačima radi svog položaja. Nit’ sim’ nit’ tam’. Zemlja u Vukomerićkim goricama izrazito je plodna i sastoji se od nanosa zemlje koje je nastao isušivanjem Panonskog mora. Stoga je zemlja vrlo “mlada” nazovimo to tako.

vukomeric

S pogledom na Petrovu goru i spomenik na Petrovoj gori koji kad mu se približi djeluje kao iz filma u kojem se love zombiji, tako i pogled na brežuljke koji pričaju svoje davne priče nije bio teritorij koji je bio zanimljiv osvajačima.

petrova-gora

Rijeka Kupa je blizu i ljeti ima kupača. Voda je topla i obično je bistra i plitka za dobre sezone.

kupa

Vukomerić bio je doduše zanimljiv prolaznicima, poreznicima, feudalcima, vojnicima i popovima koji su od seljaka uzimali svoj dio. No kako god bili zastrašujući oni i kako god nemilosrdno oduzimali blaga, znali su seljaci sakriti svoja blaga.

Tako postoji jedna priča u selu. Kad je gorjela Petrova gora i kad je moj djed gledao požar i pokolj na Petrovoj gori na kojoj zombiji i kosti šalju svoju jezivu priču oštrim, hladnim i mokrim crvenim vjetrovima koji šalju miris klanja, na izvidnici s koje se može vidjeti sve, gledali su kako gori gora. Moji djedovi gledali su te vatre. Jer su se vojnici vraćali putem kroz Vukomerić, seljani su saznali na vrijeme da vojnici dolaze. Kad su se vojnici vraćali s pohoda, bili su vrlo gladni i izmoreni. Dolazili su u svačiju kuću i željeli su sa sobom ponijeti čim više hrane.

No dočulo se da oni dolaze. Tako su seljaci pripremili jedna zajednička kola, natovarili na njih brašna, ulja, šećera, suhog mesa, masti, vina i rakije tako da su se kola napunila. Uzeli su jednog vola koji je odvukao kola duboko u šumu, između dva mala brda. Kad su vojnici došli u selo, zavladao je strah i trepet. Tražili su da im daju svu hranu što imaju i da ih ugoste. Seljaci su ih ugostili, vojnici su se napili i najeli i rekli : hajde da vidimo što imate u svojim komarama!

Naravno, pa kak’ ne, slobodno si pogledajte kaj imamo. I odveli su ih u komare koje su zjapile prazne. Tada su vojnici rekli – pa si ste stvarno siromasi, nemate ništa! Imamo tu malo vina, rakije i evo krumpira. Ako hoćete uzmite. I vojnici su uzeli zadnje što su seljaci imali. Dok su vojnici spavali u selu, seljani su bili s njima i bili u strahu. Ložili su vatru da im svima bude toplo, a vojnici su zaudarali po strahu i bijesu. Sljedeće jutro kad su vojnici otišli, seljani su ih ispratili drščući.

Vojnici su rekli – treba nam hrane i pića za put. Ovo malo što imate, to uzimamo. Evo, ako ikad treba i ako se ikad vidimo, mi ćemo vam zapamtiti ovo. I tako su otišli. Kad su vojnici otišli, seljani su otišli u šumu, vratili kola i ponovo napunili svoje komare. Vojnici se više nisu vraćali u selo.

lucelnica

No jednog dana, došli su popovi u selo bez najave sa svojim kolima i ministrantima. Seljani su ih ugostili rekao je pop – desetina ide nama. Djed ga je ispratio do komare koja je bila puna brašna, ulja, masti, suhog mesa, gorkog pelina, mente, luka i krumpira. Tako je pop sa svojima uzeo desetinu i stavio na kola. Bili vi meni živi i zdravi, evo vam blagoslov u kući ovoj. I bilo je mirno jedno vrijeme.

Jednog dana, u selu su se pojavili lovci jer seljani su ostajali bez jaja, bez kokoši i bez par svinja. Pričalo se da je u par sela dalje da je vuk pojeo sve ovce. Lovci su došli u lov i tako su jednog dana upucali nekoliko lisica i jednog vuka.

Donijeli su mrtvog vuka u selo i rekli, evo ovaj vuk je pojeo one ovce. Bio je to velik vuk, tako velikog vuka priča se još nisu vidjeli nikad. Zaudarao je po opasnosti, a imao je oštru dlaku i bio je sasvim siv. Oči su mu bile razgoračene, a usta i kljove velike poput prsta. Lovci nisu znali da je to bio zadnji vuk.

Tog ljeta, u selu je bila jedna coprnica. Ona je farbala jaja i podmetala ih drugima u dvorišta. Smišljala je razne kletve i tako su se u selu jednog dana svi posvađali. Jedan mali dječak iz sela priča se našao je jedno jaje i zgazio ga, a bilo je obojano raznim bojama i stavljeno u pašinjak. Kad ga je zgazio, nešto je strašno zasmrdjelo i vidio je da je jaje pokvareni mućak i pobjegao je. Kad je omirisao taj miris u njega je priča se je ušao duh i on je postao čudan. Od onda priča se, u selu je ostalo svega par hiža i nitko više ni sa kim nije razgovarao jer je mali dječak počeo pričati čudne priče koje nitko nije razumio. Ponašao bi se čudno, režao bi na ljude i svađao se sa svima. Kad je dječak odrastao i otišao u šumu  vidio je jednog dana velikog sivog vuka. Gledali su se tako jedno vrijeme i nisu se bojali. Pomislio je, vuk je došao natrag u selo i mogao je dobro njušiti i lutao je po brdima i opet će praviti probleme. Vuk je znao svaku jazbinu, ulovio bi svakog zeca, a bilo je obilje srna i srndaća. Taj vuk obilno je jeo i narastao je ogroman. On je imao divljači u izobilju, rupa i skloništa u izobilju.

vuglji1-copy

Jednog dana dječak je ponovo otišao u šumu u lov na vrganje. Tog dana ulovio je najveći vrganj ikad, imao je skoro dva kilograma. Kad ga je isčupao, osjetio je ponovo nekakav čudan miris koji je zaudarao. Bio je to miris nekakve opasnosti, miris onog vuka i miris jajeta. Kad se približio, vidio je ogromnog vuka, jako velikog trbuha, vuk je bio veći od njega, kako spava. Pobjegao je glavom bez obzira u strahu.

Kad se vratio u selo i ispričao da je vidio vuka koji ima velik trbuh i da spava i da je ubrao vrganj od dva kilograma nitko mu nije vjerovao. On je nagovarao da idu s njim u šumu da im pokaže vuka i vrganj. I jedan njegov prijatelj iz sela odlučio je ići s njim u šumu. Kad su došli u šumu, vrganj je bio tamo, ali vuku nije bilo ni traga. Uzeli su vrganj i odnijeli u selo. Kad su vidjeli vrganj, svi su se začudili. Pitali su ih je li tamo bio i vuk. Oni su rekli, nismo ga vidjeli. Tog dana svi su napravili kajganu od jednog vrganja i cijelo selo je jelo tu kajganu. Kad su svi zaspali, mali dječak je razmišljao o velikom vuku, većem od njega.

crkva_pisarovina

Pogledao je bolje kroz prozor i ponovo ga je vidio kako prolazi po njegovom dvorištu. Bio je to onaj isti veliki vuk okruglog trbuha, a s njim je bio još jedan vuk koji je izgledao još veći i jači i strašniji. Ali oni su produžili ni ne obraćajući pozornost na dječaka. Nikad se više nisu sreli. Sljedeći dan, nestalo je nekoliko kokoši ali priča se da je to jer ipak ima tamo još mnogo lisica.

two-wolves

TP

Zimsko vrijeme

Standard

Hvala zimi i snijegu! Jer bez snijega, bez oštre zime, bez oštrih minusa, haskap nije u mogućnosti odmoriti kako treba. Sniml

haska-snijeg-snow

jeno 20. siječnja 2017. haskapi izgledaju kompletno u hibernaciji.

Početkom prosinca, neki od haskapa izbacili su pupove i počeli cvjetati. To je bio alarm i poprilično sam se zabrinuo da zima neće biti dovoljno oštra. Radi ekspozicije prema jugu i istoku grmovi haskapa postali su osjetljivi na dolazak toplog mediteranskog zraka.

Krajem prosinca nastupila je prava zima i hibernacija.

Snijeg koji pokriva haskape nježan je i poput finog praha. Jer je takav, ne oštećuje grmove i grane. Ukoliko je snijeg smrznut i vodenast, grane haskapa vrlo lako popucaju i naprave štetu.haska snijeg snow

 

Inuiti bi ovakvu vrstu snijega vjerojatno nazvali “pukak” i opisuju ga da je rahle prirode poput soli i sitnog pijeska. Inuiti imaju 50 riječi za različite vrste snijega. Neki norveški narodi čak imaju 180 riječi za različite vrste snijega. Radi različitih otisaka životinja, bilo žečeva ili sobova, svaki snijeg ima svoju specifičnost i tako dobiva različita imena.

Haskapi koji su snimljeni u svojoj su trećoj sezoni, oni su prvi koji su posađeni u 2014. godini. Od svih 16 različitih sorti koje su na ovom dijelu imanja najveći vigor u rastu pokazala je sorta Nimfa.

haskap-u-snijegu-haskap-in-snow-2016

Najranija i također sorta koja pokazuje dobar vigor je Dimnoplodna. Sorta čije bobice najkasnije dozrijevaju je Duet, koji ima najdeblje grane i tanjurasti oblik rasta.

 

Svaka sorta je specifična na svoj način i potrebno će biti još nekoliko sezona da se pokaže koja sorta daje optimalan urod. Ne pišem maksimalni, već optimalni urod jer stil uzgoja koji primjenjujem ne temelji se na dobivanjem maksimalnog uroda koji iscrpljuje, već optimalnog uroda koji u skladu s mogućnostima može uroditi najviše unutar okvira u kojem se uzgaja.

haskap u snijegu haskap in snow 2016

 

Prošle sezone najviše uroda donijela je sorta Amfora, dok su ostali grmovi bili sramežljivi i urod nije bio ekstreman.haskap u snijegu snow

 

Jer haskapi rastu i do sedamdeset godina, otkrivati će svoje čari u nadolazećim godinama i desetljećima.haskap-u-snijegu-snow

Preostaje samo da čekamo i da haskapi ispričaju svoju priču. Nadam se još mnogim dugim zimama i mnogim dobrim ljetima.

haskaps in snow haskapi u snijegu 2016

TP

Haskap bobice

Modra kozokrvina je haskap

Standard

Naziv za plavu bobicu koju sam po prvi put pojeo u godini 2014. je haskap. To je internacionalni naziv, točnije Ainu naziv. Priča oko naziva tog grma koji daje većinom sitne plodove, ali poneke sorte mogu davati krupnije i sočnije plodove je – poklon na granama. Haskappu – originalni naziv za bobice koji su pokloni na granama.

Jer japanski narod jako voli proizvode od haskapa, u Japanu je haskap izuzetno cijenjen. Zašto je tako, pokušavam i sam otkriti. Jer haskap zaista je poseban, svaki grmić daje svoju vrstu bobica. Neke su male i okrugle, neke su velike i izobličene, neke su oblika poput kruške, neke oblika poput valjka, svaki grmić ima svoju posebnost. Stoga haskap nije bobica koja je prijateljski raspoložena za ogromne komercijalne poteze jer je plod vrlo, vrlo delikatan.

Plod haskapa poput šljive na sebi ima suptilan zaštitni film koji ukoliko se dotakne, bobica haskapa odmah izgubi zaštitu i počinje biti mekana, ispuštati svoj nektar i više nije svježa. Stoga haskap vjerojatno nikada neće postati voće koje je komercijalno mega dostupno kao voće široke potrošnje.

Zrele haskap bobice

Zrele haskap bobice

Prvi put kad sam okusio haskap nisam bio vrlo oduševljen. Bobica je bila kisela, aroma nije prodirala duboko, pomislio sam ima okus šljive i nema veliki potencijal. Stoga sam ostavio svoje grmiće da rastu. Prve sezone bila je kišovita godina i sve sadnice su se primile, ali nekoliko mjeseci nakon sadnje, nakon što su dobile organsko gnojivo guano, nekoliko dana nakon gnojidbe odbacile su listove i pomislio sam – nešto sam napravio vrlo krivo. No haskapi su odlučili hibernirati čitavu sezonu.

Sljedeće sezone, već krajem veljače, pojavili su se pupovi. Pomislio sam opet, pa gdje tako rano? Još ništa ne zuji u zraku, još je zima, gdje su bumbari i pčele? No pupovi su se pojavili, pa cvjetovi, pa novi, svjetlozeleni, prekrasni mladi listovi.

Zatim gledajući kako se razvijaju, čuo sam zujanje bumbara, koji su svom snagom počeli kao da su pijani zujati po voćnjaku. Bumbari su ti koji vole haskap, jedino oni. Vrijeme je postajalo toplije i aktivnost insekata se povećala, a pojavile su se i pčele. No pčele ne mogu doprijeti do nektara koji daje cvijet haskapa. Nemaju zahvat da pokupe nektar. One možda mogu obaviti oprašivanje, ali ne mogu doseći nektar haskapa.

Ubrzo zatim počeli su se pojavljivati prvi zametci plodova, zelene boje poput malih čahura, svijetlozelene boje koja odmara oči. Narasli bi i odjednom, u svega jednom danu bi postali plavi. No bobica nije zrela kad poplavi, njena unutrašnjost treba postati plava također. Tek kad postane potpuno plava, s ljubičastim i crvenim nijansama, kompletno, bobica je zrela. Treba joj otprilike deset dana do dva tjedna, ponekad i više da dozrije.

Tada sam ih počeo jesti i počeo sam otkrivati da haskap zaista je posebno voće. Osjeti se kiselost na prvu koja osvježava, ali se osjeti i suptilna slatkoća s još, ne bih mogao točno definirati, specifičnim gorkastim okusom na kraju palete. Svaki grmić je priča za sebe, a zato jer je svaki grmić priča za sebe, haskap je time priča za sebe.

Svježe ubrane bobice haskapa - sibirska borovnica

Svježe ubrane bobice haskapa – sibirska borovnica

 

Jer bih volio široj publici dočarati što haskap je i što od haskapa proizvodim, nastojati ću na ovom blogu pratiti razvoj haskapa koji rastu na mojem imanju.

TP